ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 65
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. Izvorni znanstveni članak UDK 930.25 : 007 STRUKTURA I GENEZA INFORMACIJSKIH SUSTAVA Miroslav Tuđman, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb Computer je magična formula druge polovice dvadesetog stoljeća. Stroj fascinantnih mogućnosti primjene i nevjerojatne brzine obrade podataka, postao je materijalizirani Deus ex (machina, ili čarobna Aladinova lampa, koje se svi nastoje domoći kako bi otklonili svoje nedaće i ostvarili svoja nadanja. Neosporno je da su svi, ili barem većina, .tehničkih podataka i pokazatelja o computerima točni i da čovječanstvo s pravom od njih očekuje pomoć u ostvarivanju svojih potreba i želja. Zato je ta vjera u moć computera danas tako jaka i očita. Ali, isto tako i nedovoljno obrazložena — pa se, s jedne strane, preface u strah pred budućom dominacijom computera nad čovjekom, odnosno, s druge strane, pothranjuje lakovjernost da će computer riješiti ili rješavati sve ili gotovo sve pirobletme društva. No, ne smijemo brkati s našim željama i potrebama činjenicu da je computer velika prekretnica u znanstveno-tehnološkoj revoluciji, da ima veliki raspon primjene u tehnološkim i .poslovnim procesima, da se njegove tehničke značajke još uvijek usavršavaju. Ukoliko nam se to dogodi, onda govorimo jezikom naših maštanja, i to na taj način da iskazujemo nerazumijevanje svega onoga što konstituira realne društvene odnose. Zahvaljujući svojim tehničkim i tehnološkim značajkama, svakodnevno sve većoj i raznovrsnijoj primjeni, te izravnim posljedicama i utjecaju što ga vrši na organizaciju rada i način života, sustav društvenih vrijednosti itd., primjena computera zahtijeva da se u prvom redu vodi računa o izboru ciljeva, a tek zatim o tome kako će se ostvariti željeni cilj. Postavljajući u prvi plan izbor ciljeva, temeljno pitanje computerizacije postaje svrhovitost: mora se prvo odgovoriti na pitanje zašto se nešto radi, i opravdati to zašto, budući da se pretpostavlja i jamči da nije problem ono kako. Zato upravo computeri, tehnika, kojoj više nije nemoguće riješiti neki problem, postaju sredstvo koje prisiljava ljude da se sve više bave svrhovitošću, opravdanošću, vrijednostima i vrednotama konkretnih 65
