ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 66
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. pothvata. Tako ljudski i filozofijski aspekti društvene djelatnosti, posredstvom suvremene tehnologije, postaju svakodnevni praktični problemi, realnost društvene prakse i praksa društvene realnosti — što tone mudrih knjiga i mnoštvo metafizičkih sustava i spoznaja nisu tako djelotvorno uspjeli postaviti u prvi plan. Ali, pitanje je da li su »tehničari« svjesni toga koliko su sami doprinijeli da odlučujuću riječ o zadaćama i ciljevima »njihovih« strojeva preuzmu stručnjaci društvenih i humanističkih znanosti. No, kako su i ovi drugi samo stručnjaci i specijalisti, to svi zajedno obećavaju više no što mogu ostvariti. Većina se tih obećanja ostvaruje samo u projektima, drugi dio obećanja prolongira se u ili za budućnost, a tek manji dio dostupan je korisnicima i postaje sastavni dio društvene prakse i konkretnih društvenih odnosa. Taj ostvareni dio obećanja nekako se prebrzo zaboravlja budući da je pod patinom svakodnevice izgubio one čari što ih nude neostvarena obećanja, ambicije i želje. Tako, na primjer, prognoze da će 80-tih godina computer dominirati u bibliotekama ili barem u većini velikih biblioteka, pod konac 60-tih godina prouzročile su nestrpljenje i stvarale čudnu napetost u bibliotekara. Sada smo na pragu 80-tih godina i tek na početku razgovora i zamisli o eomputerizaeiji biblioteka u Hrvatskoj i Jugoslaviji, pa je pitanje što je s prognozom: da li je ona istinita ili lažna, pogreška ili zabluda? Kao i obično, realnost — u ovom slučaju computerizacija biblioteka — poprimila je druge forme i funkcije no što se to očekivalo pod konac 60-tih godina, te se mjeri drugim očima i vrijednostima. Mogli bismo reći — prognoza je djelimično istinita: danas vjerojatno ni u nas nema nijedne biblioteke koja ne raspolaže s publikacijama koje su computerski obrađene, ili, čiji sadržaj u cijelosti ili djelomično nije rezultat computerske obrade; biblioteke posluju s izdavačima i knjižarima koji im dostavljaju barem račune što ih computer! pripremaju; tu su i PTT, komunalne usluge itd; computerizirana su gotovo sva financijska potraživanja prema bibliotekama, arhivima, muzejima, dokumentacijskim centrima. To je ona realnost computerizacije što su je i biblioteke i arhivi i muzeji već doživjeli: to, dakle, nije zabluda prognoze — ali ni cijelo obećanje. Ali, s druge strane, to je mnogo manje od uspostavljanja bibliotečnih informacijskih sustava, oomputerizirane komunikacijske mreže, obrade nekonvencionalnih podataka i velikih baza podataka s velikim brojem terminalskih (on-line) priključaka, itd. Sve ovo drugo u našoj je informacijsko/dokumentaoijskoj djelatnosti tek u rudimentima. Da li će se i taj dio prognoze ostvariti, u kojem obujmu i do ikojih granica, to ovisi o nizu činjenica. Nas u prvom redu zanima koji su to činitelji, njihovo značenje i uloga, kako bismo izgradili metodologiju i prilagodili način razmišljanja novoj tehnologiji, odnosno novu tehnologiju našim potrebama.
