ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 11
Ivo Ficović, Zbirka matičnih knjiga H. A. u Dubrovniku. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 7—35. je tako s arhivističkom praksom — u nekim se zemljama arhi vis tika tek razvija, a u drugima je već na visokom stupnju stručnosti. • a) Odredbe o maticama U evropskim su zemljama propisi o matičnim knjigama dosta stari. Javljaju se u određenom trenutku povijesnog razvoja u svakoj zemlji. Međutim, svim je zemljama zajedničko da prve poticaje za vođenje matica daju crkvene vlasti. Najranije su matične knjige uveli katolici, a potom ih postepeno uvode i pripadnici drugih crkava. Zemlje u kojima se proces integracije feudalnih pokrajina ranije završio, odnosno centralna vlast ranije učvrstila (kao npr. Francuska i Engleska) imaju ranije razrađene odredbe o vođenju matica. Usporedo s procesom odvajanja crkve od države javlja se i sve veća ingerencija državnih vlasti u vođenju matičnih knjiga. U trenutku potpune sekularizacije matičar je svjetovnjak što ga postavlja država, a matice koje vode vjerske zajednice potpuno gube pravnu vrijednost pred civilnim forumima. Odredbe o vođenju matica najprije se javljaju sporadično, pojedini biskup izdaje odredbe za svoju biskupiju, ali na Tridentskom koncilu bila je donesena odredba koja obavezuje cijelu crkvu. Vladari pojedinih zemalja u početku ne izuzimaju vođenje matica iz ruku crkvenih službenika, ali izdaju odredbe kojima detaljnije reguliraju pitanje vođenja matičnih knjiga, odnosno traže od crkvenih službenika da vode dvostruke knjige. Knjige će dugo biti pisane službenim jezikom crkve, tj. latinskim, ali se istodobno u nekim krajevima pišu i na narodnom jeziku (glagoljske matice Hrvatskog primorja). Matične knjige drugih konfesionalnih zajednica pisane su i drugim pismom i drugim jezikom-pravoslavne ćirilicom, židovske hebrejski, itd. Alfons IV, portugalski vladar, proglasio je 7. prosinca 1352. u Evori zakon koji je bio usmjeren protiv zloupotreba klera. Zakon je određivao da se svako vjenčanje mora registrirati. Jedna kopija toga zakonskog teksta, datirana 28. veljače 1353, sačuvana je u općinskom arhivu u Coimbri. Međutim, iz tog perioda nije sačuvana niti jedna knjiga vjenčanih, a nema ni drugih dokaza o primjeni toga zakona." Nanteski biskup Henri Le Barbu autor je prve nama poznate odredbe o vođenju matičnih knjiga koja je bila provedena u djelo. On je već 1406. odredio da župnici njegove biskupije moraju voditi evidenciju krštenja u kojoj pored podataka o novorođenčetu treba da budu uneseni i podaci o njegovim roditeljima i kumovima. 12 I u Belgiji najstarije odredbe o vođenju matica potječu od pojedinih biskupa, a autor je prve takve odredbe biskup od Tournaia, 1481. godine. i; " : Les registres paroissiaux et l'état civil au Portugal, Archivum VIII, p. 89. "Jacques Levron, Les registres paroissiaux et d'état civil en France, Archivum IX, p. 55. 13 E t. S ab be, Les registres paroissiaux et leur conservation en Belgique, Archivum IX, p. 4.
