ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 12

Ivo Ficović, Zbirka matičnih knjiga II. A. u Dubrovniku. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 7—35. U Engleskoj Thomas Cromwell, čuvar državnog pečata, u ime Henrika VIII, vrhovnog glavara engleske crkve, izdaje 5. rujna 1538. naredbu kojom obavezuje sve župnike da brižljivo vode knjigu rođenih, vjenčanih i umrlih i da je čuvaju u osiguranoj škrinji. Svake nedjelje će dotični župnik u prisustvu dvojice crkvenih strarješina unijeti sve potrebne bilješke iz proteklog tjedna. Tko se ogriješi o tu odredbu, mora platiti tri šilnga i četiri penija."

1 Iz ovoga je očito da je anglikanska crkva prva koja uvodi univerzalne odredbe o matičnim knjigama. Katolička će crkva to isto učiniti nekoliko decenija kasnije na Tridentskom koncilu. Na 24. sjednici koncila, održanoj 11. XI 1563, koja je raspravljala o ženidbi, odlučeno je: Cap. 1—

Habeat parochus librum, in quo coniugum et testitum nomina, diemque, et locum contracti matrimonii describat. quem diligenter apud se custodiat. Cap. 2—Et in libro eorum (i. e. patrinorum baptizati) nomina describat (parochus)'

5 Tridentinum nije odredio vođenje matica umrlih. Te odredbe o vođenju i čuvanju matičnih knjiga ujedno se uzimaju kao početak crkvenog zakonodavstva o arhivima. Bilo je više razloga da Tridentinum donese odluku o maticama krštenih i vjenčanih. Reformacija je bila u punom zamahu, te je stoga bilo potrebno točno popisati sve katolike kako bi se spriječili mješoviti brakovi. Isto tako i slučajevi konsangviniteta nisu bili rijetkost, pogotovo u manjim mjestima. Dalje, po crkvenim zakonima kumovi i kumčad čine duhovno srodstvo, što je također zapreka za sklapanje braka. Postojale su i druge zloupotrebe, kao npr. sklapanje tajnih brakova uz već postojeći javni. Pobornici reformacije smatrani su otpadnicima i time lišeni prava na primanje sakramenata i crkveni sprovod. Na temelju matica znalo se tko spada u crkvu, a tko ne. Iako je moć rimske crkve u vrijeme Triđentinuma znatno okrnjena (izgubljen je velik dio Njemačke, Engleska, zemlje sjeverne Evrope), koncilska odluka o maticama ima veliko značenje za zemlje južne Evrope. U Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Austriji, Mađarskoj, dijelovima Švicarske te u našim krajevima nastaje novi period u vođenju matičnih knjiga. Dalja odredba o maticama koja je obavezivala cijelu crkvu sadržana je u Rimskom obredniku. Rituale Romanum promulgiran je 17. lipnja 1614. od pape Pavla V. U njemu su date upute kako će se jedinstveno u cijeloj crkvi voditi matice krštenih, vjenčanih i umrlih te knjiga o stanju duša.'

6 Godine 1907. jednim je aktom Pija X potanko određeno kako treba voditi maticu vjenčanih, a novost je bila u odredbi da "Peter W a 1 n e, Parish registers and the registration of births, mariages and deaths in England and Wales, Archivum VIII, p. 79. '

5 A. L. Richter, Canones et décréta Concilii Tridentini, Lipsiae 1853, p. 217—218. 16 Rok

o Rogošić, Priručnik crkvenog prava, sv. I, Zagreb 1941, p. 351. 12