ARHIVSKI VJESNIK 24. (ZAGREB, 1981.)

Strana - 117

»master negativu« (srebrenohalogenidnom), a da se za izradu radnog mikrofilma koristi pozitiv. Materijal mora biti najkvalitetniji i izrađen prema međunarodno priznatim standardima. Mikrofilm na kojem je građa mikrofilmirana mora se obraditi pažljivo i točno, prema uputama proizvođača, a potom čuvati u optimalnim uvjetima, kako propisuje Međunarodna konvencija o zaštiti kulturnog blaga. Međunarodni komitet za mikrofilm sastaje se redovito, obično prije ili poslije međunarodnih arhivskih kongresa. Na kongresima već se godinama raspravlja o ulozi d mjestu mikrofilma kao medija zaštite arhivske i druge dokumentacijske građe. Upravo zbog toga Komitet za mikrofilm ima posebnu ulogu u informiranju te u razrješavanju problema prije nego se oni pojave kao predmet rasprave na međunarodnim kongresima. Zbog toga Komitet za mikrofilm usko surađuje i s Međunarodnim komitetom za standarde i Savjetom za reprografiju, a njegovo je zapaženo mjesto i u UNESCO-u. Komitet redovito objavljuje »Bulletin«. Prvi broj publiciran je 1970. god. Dosadašnji brojevi sadrže velik broj članaka, preko kojih se može pratiti ono što je u svijetu poznato i što se zbiva na polju mikrofilma i mikrofilmske tehnike, ne samo u arhivima i bibliotekama već i šire. Među najzapaženijim člancima treba spomenuti uvod programskog karaktera u br. 1, zatim članak Ivana Börse o iskustvima koje ima Državni arhiv Mađarske oko razmjene građe putem mikrofilma (»The Exchange of Microfilm Between Archives-the Hungarian Experiece«). Njemački arhivista Joseph Hemmerle u istom broju piše o desetgodišnjem iskustvu oko sigurnosnog mikrofilmdranja arhivske građe u SR Njemačkoj. U br. 3 objavljen je značajan članak Börse o pravnom statusu mikrofilma. U Švedskoj postoji poseban institut za proučavanje otpornosti trajno usnimjlenog mikrofilma i njegova ponašanja prema vlazi, prašini, različitoj temperaturi, suncu i slično; u tome smislu veoma je interesantan članak švedskog arhiviste Svena G. Haverlinga o ispitivanju mikrofilma u posebno zatvorenim, hermetičkim kutijama (»Special Investigation Concerning Microfilm Kept in Hermetically Sealed Boxes«). U br. 4 nalazi se članak W. D. Wheelera, Kanađanina, »The Status of Microfilm in Canadian Archives«, a Carmen Crespo iz Državnog arhiva Španjolske daje tekst »The Spanich Microfilm Service«. Problemi standarda često su predmet rasprava među arhivskim stručnjacima koji se bave mikrofilmom; to je razlog da se u »Bulletinu« može naići i na članke o pojedinim standardima. Na primjer, u br. 3 nailazimo na članak o standardima i o definiciji mikrofilmiranja u DR Njemačkoj: »DDR-Stan

dards on Definitions of Microf Urning«. U istom broju objavljen je članak o izvještaju Helšinske konferencije Međunarodne organizacije o standardima; (ISO), te članak o novom vodiču ISO za zaštitu arhivske mikrokopije. U preporukama ih Komitet predlaže MAS-u; u br. 4 nalazi se preporuka da se MAS angažira pri nacionalnim organizacijama za standarde u reprografiji. Iz sadržaja br. 8 vidljivo je da se na redovitom sastanku Komiteta u Jeruzalemu 1977. raspravljalo i o standardima. Ta, gotovo da nema broja u kojemu ne bi bila skrenuta pažnja na standarde. Komitet za mikrofilm Međunarodnog arhivskog savjeta i njegov »Bulletin« daju značajan doprinos našem znanju o mikrofilmu i o njegovoj upotrebi u arhivima svijeta. Velik je napredak na ovom polju zaštite arhivske građe u nekim stranim zemljama; potrebno je pratiti taj razvoj i u nas primjenjivati najbolje svjetske rezultate. M. Modrušan 117