ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 434

odnosi im smetaju. Ovi krugovi nalaze još izdavača u čije se izdavačke pothvate ubacuju svojom destruktivnom rabotom. Preferiraju baš edicije iz oblasti kulture i znanosti, i baš one u velikim serijama, kako bi u njihovim okvirima, u mnoštvu korisnog i potrebnog teksta, biva vješto prikrili svoju neistinu, obmanu i mržnju. Ovakva nedostojna igra ne zaustavlja se samo na Dubrovniku. U seriji koju je nazvao »ITALICA GENS. Repertori di bio-bibliografia italiana«, kao sv. 59, izdavač Arnaldo Forni objavljuje god. 1974. i pretisak poznatog »biografskog rječnika« Šime Ljubica, prvi put objavljenog u Beču 1856. god. pod naslovom: »Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia«. Dakle, i povijest cijele Dalmacije spada u »regionalne povijesti Italije«! I još dalje: nije u pitanju samo Dalmacija, već se i nadalje ustrajno svojata i Istra. Da to naglasi A. Forni objavljuje u onoj prvoj seriji i pretisak Naldinijeve povijesti grada Kopra: P. Naldini, Corografia ecclesiastica o sia descritione della città e della diocesi di Giustinopoli detto volgarmente Capodistria. Venezia 1700. Gdje su granice ovim presizanjima i svojatanju? Što još od hrvatskih i slovenskih krajeva spada u — »municipalnu i regionalnu povijest Italije»? Praksa bolonjskog izdavača Fornija nije nažalost usamljen slučaj ili izuzetak. Navest ćemo ovom zgodom još neke primjere. I firentinski izdavač Sansoni neće da zaostane u iredentističkim mahinacijama. Čini to u sprezi s predstavnicima reda franjevaca-konventualaca. Njihovom zajedničkom suradnjom i akcijom pojavila se 1973. god. publikacija: Giacomo Bigoni OFM Conv., L'archivio conventuale di S. Francesco di Cherso in Istria. Inventario (1387—1948). Sansoni editore. Città di Castello 1973. str. 1-280. Autor je franjevac konventualac G. Bigoni, koji je djelovao u franjevačkom samostanu u Cresu. On je izradio inventar arhiva toga samostana, napisao mnogo toga kao popratne tekstove i redigirao djelo s ovim sastavnim dijelovima: uvod, dokumentarni izvori, posebna bibliografija, opća bibliografija, kratice; pogl. I Stari teritorij »Inventara«; pogl. II Teritorij »Inventara« poslije Bečkog kongresa; pogl. III Napomene o Slavonskoj provinciji OM ili o Dalmatinskoj provinciji sv. Jeronima; pogl. IV Bilješke o povijesti samostana sv. Franje u Cresu; pogl. V Franjevački samostan u Cresu; pogl. VI Inventar samostanskog arhiva, 1387—1948 (str. 85-166); pogl. VII Izvori i dokumenti, 1376—1967, o odnosima dviju franjevačkih provincija Male braće; pogl. VII O franjevcu A. M. Petrisu iz Cresa (1450—1526); u »dodacima« objavljeni su tekstovi nekih dokumenata, a završno slijedi zabilješka »Postscriptum« i indeksi. Nihil obstat za ovu publikaciju dao je franjevački revizor-delegat D. Alfonsi u talijanskom gradu Spoletu 22. VI 1972, a imprimatur je dao R. Lanfaloni, ministar Umbrijske franjevačke provincije konventualaca, datiran u Perugi 29. VI 1972. Predgovor je napisao iredentistički publicist J. Cella, datiran: Venezia 21. VI 1972. Sa službenom crkvenom preporukom, i svjetovnom koju od J. Celle nije bilo teško dobiti, predano je ovo djelo javnosti. S kojim ciljem? O tome dovoljno govori autorov uvod (str. IX-XV) u kojemu ima i ovakvih navoda: »L'isola di Cherso« nekoć talijanski otok, »prekršten« je u »Cres«; sada se prešućuje njegova povijest, što omogućuje vjerovati da će o tom otoku »i o drugim krajevima« još biti diskusija, ali, »na stranu govorenje o mogućem ili nemogućem preinačavanju državnih ugovora, sada, onome tko je proživio exodus, ne ostaje nego uspomena na netaknute zaljeve i na gradić koji je dao naziv otoku«. Uzdišući za vremenima mletačke vladavine nad otokom Cresom, autor na mnogim stranicama ove knjige ne propušta prilike da veliča tu vladavinu nad hrvatskim zemljama; u svojim zanosima tvrdi, ništa manje nego da je god. 1085. Venecija zadobila »apsolutni posjed cijele 434