ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 408

je njegov dio naslijedio brat mu Luka, a ovaj je oporukom 1358. odredio da poslije smrti njegove žene Mare njegov dio Trpnja »ide u ruke« blagajnicima sv. Marije, koji će ga dati u najam namijenjen franjevcima male braće u Stonu za tunike i njihovu potrebu.

28 Bučinčići su bili vlasnici dijela Trpnja do 1388, kada su izvršioci njihovih oporuka ovaj dio prodali za 1500 perpera.

29 Plemićka obitelj Gundulić u prvoj polovini 16. stoljeća postala je vlasnikom svih četiriju dijela Trpnja. Stjepan Jera Gundulić oporukom iz 1645 (+ 1647)

30 ostavio je legat za gradnju crkve Gospe od Karmena u Trpnju.

31 Istom oporukom svoje posjede u Trpnju ostavio je Vlahu Gunduliću i njegovim nasljednicima. Da bi taj posjed u cijelosti ostao u trajnom vlasništvu njegova roda, Vlaho Gundulić je primijenio pravnu ustanovu povjerbe tzv. »fideicomissum familiae relictum«. Tako je on, svojom oporukom 1649, ustanovio jedan stalan universalni fideikomes za sva svoja dobra u Trpnju. Najprije je pozvao na nasljedstvo po prvorodstvu muškog potomka svog jedinca sina Jeronima, ali ako taj ne bi imao sina, odredio je da ga u tom slučaju naslijedi vlastita sestra Mare, i to prvo njezini muški, a zatim ženski potomci, želeći na taj način dati prednost kćerkama sestre u odnosu na kćerke vlastitog sina. To će kasnije biti povod za veliku parnicu između Bernarda Vlaha Kabužića i Šiška Frana Getaldića i Ore Gundulić. Zatim će na to imanje pretendirati Petar Ignacije Sorkočević, jer se Nikoleta Šiška Gundulić udala u kuću Sorkočevića.

32 Nakon smrti Jera i Mare Gundulić vlasnik Trpnja postao je najstariji sin pjesnika Diva, Frano Gundulić (1610—1700), kasnije austrijski maršal. On u pismu iz Beča, 22. svibnja 1672. moli svog prijatelja Marka Basiljevića da poradi na tome da ga Republika proglasi knezom (grofom), i to tako da Trpanj proglasi knežijom »sv. Mihovila trpanjskog«, pa da tako svi gospodari Trpnja nose taj naslov. To mu je potrebno zbog njegovog položaja u Beču.

33 U istoj stvari Gundulić se obratio i svom rođaku opatu Stjepanu Gradiću u Rim. Gradić obavještava 5. svibnja 1674. dubrovačku vladu da je pukovnika Frana Gundulića car imenovao zapovjednikom oklopničke pukovnije i komornikom, te da će se uskoro oženiti kneginjom Strozzi, dvorjankom carice Eleonore, što bi moglo biti korisno za Republiku. Zbog toga mu je potrebno, te moli da mu se izda uvjerenje da je kao dubrovački plemić u svemu ravnopravan sa svakim grofom.

34 Potvrda 28 T. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XII, Zagreb 1914, 489-492, Dokumenat br. 377, od 30. VI 1358. 29 S. Ljubić, Popis prodaja dubrovačkih iz XIV stoljeća, Starine, XI, Zagreb 1897, 7. » Test. not. sv. 64, f. 114, HAD. 31 F. Glavina, Trpanjske crkve. Spomenica Gospe Anđela u Orebićima, Omiš 1970, 403. 32 O ovome govore tri tiskane knjižice: »Allegazione (a favore) del pupillo S. Sigismondo Ghetaldi Gondola« — Biblioteka Male braće Dubrovnik, sign. 78-V-239; Allegazione per il Signor Pietro Ignazio di Gio. Francesco Girolamo Sorgo. Ragusa. Preso Antonio Martechini 1807, sign. 34-X-32; Scrittura per il Sig. Bernardo Caboga, sign. "76-VI-72. U prvoj i drugoj knjižici nalaze se genealoška stabla obitelji Gundulić. 53 »Vi devo dire come al mio più caro fratello che qui moite volte vertono diferenze quando si scrive in Alemano per li titoli et perciö è necesario chiamarsi et esser conte. Io, per non esser in uso appresso le Republiche, mai mi son fatto chiamare, ma adesso è necessario lo faccia. Percio io vorria esser fatto dalla Republicha e vorria che dessero a Terpagn predicato et il nome di con tea, chiamandola »Contea di S. Michèle in Tarpagn«. Qual titolo e signoria deve godere sempre chi sera patrone di quello. Percio prego a Voi di far sto servizio e farlo quanto più presto si pol e mandarmi le patenti e fedi della Republicha autentiche, ne credo vi sara dificile farlo.« Neobjavljena pisma F. Gundulića, HAD. 34 Đ. Köbler, Pisma opata Stjepana Gradića Dubrovčanina senatu Dubrovačke republike od god. 1667. do 1683. JAZU, Zagreb 1915, str. 236. 408