ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 387
Taj veliki istraživački posao dovest će do stvaranja kataloga vlastite filmske građe kao i drugih zbirki. Budući da proizvođači i distributeri filma imaju vlastite arhive filmova, bit će potrebno na temelju Zakona o kinematografiji točno utvrditi koje su filmove pojedini proizvođači i distributeri dužni predati zbog isteka licencija na čuvanje Kinoteci. Istodobno treba utvrditi i popis filmova koji će ostati u pohrani i na korištenju u producenata i distributera do vremena isteka licencija. Na primjeru igranog filma u poslijeratnom razdoblju možemo pokazati u kojem se zabrinjavajućem stanju nalazi filmski fond u SR Hrvatskoj. Od rata naovamo u SR Hrvatskoj snimljeno je oko 120 dugometražnih igranih filmova, od toga se 90% filmova odnosi na proizvodnu kuću Jadran-filma iz Zagreba. Među filmovima koje je snimio Jadran-film nalazi se 39 dugometražnih igranih filmova kojima je potrebno ili regenerirati ili izraditi novi izvorni materijal. Situacija nije ništa povoljnija ni u kratkometražnom fiimu. Proizvođači filma, od samog početka, prisiljeni su ponašati se kao sastavni dio privrede, a ne kao dio kulture. To ih je često prisiljavalo, posebice kod filmova koji nisu imali komercijalni uspjeh kod publike, da rade određeni broj kopija filma izravno iz izvornog materijala, iz negativa. S druge strane, nepostojanje svijesti da je film trajno kulturno dobro i dio cjelokupne kulturne baštine dovelo nas je do toga da se preko 30% poslijeratnog fonda filmova u ovom trenutku nalazi u tehnički neispravnom stanju. Još poraznija je situacija s pratećim materijalima: scenarijima, knjigama snimanja, fotografijama, plakatima. Situacija je gotovo tragična kad su u pitanju predlošci za mnoge animirane filmove poznate »Zagrebačke škole crtanog filma«, koja je u svijetu visoko afirmirala jugoslavenski film. Zbog svega iznesenog trebat će uložiti mnogo ustrajnog rada kao i znatna financijska sredstva da se regeneriraju izvorni materijali mnogih domaćih igranih i kratkometražnih filmova, pronađu izvorni materijali velikog broja filmova kojih jednostavno nema. U tu svrhu trebat će stupiti u izravne kontakte i s kinotekama u inozemstvu da bi se spasila pojedina vrijedna ostvarenja hrvatske kinematografije. Da bi se omogućio temeljiti istraživački rad, bit će potrebno dobiti uvid i u fondove drugih kinoteka u našoj zemlji, kao i važnijih kinoteka u inozemstvu. Bez tijesne suradnje sa svim filmskim proizvođačima distributerima, prikazivačima i drugim organizacijama s područja filma u SR Hrvatskoj, nemoguće je realizirati ovaj odgovoran posao. Što čuvati? O tome što je to što treba pohraniti u filmskom arhivu postoje različita i vrlo oprečna stajališta. Pod pojmom film treba uzeti u obzir medijski pristup. Filmski arhiv morao bi čuvati sve ono što je zabilježeno na filmskoj vrpci. Tu ne smije biti diskriminacije prema formatima vrpaca od 16 mm i od 8 mm. Na primjer, film na vrpci od 8 mm, koji je snimio slučajno amater o ubojstvu Johna Kennedy ja, ima vrijednost prvorazrednog povijesnog dokumenta. Isto tako treba srušiti izmišljenu i umjetno stvorenu opreku profesionalni : amaterski film. 387
