ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 346
materijal, kojemu su dali ime »papyrine«. Dobili su ga kratkotrajnim djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline na čistu celulozu (»papier Joseph«, tzv. Josephpapier; to je strojno glačani, vrlo mekani svileni papir 3 ). Nakon toga je slijedilo ispiranje, kako bi se prekinulo djelovanje kiseline, te uranjanje u slabu amonijakalnu otopinu. Rezultat tog postupka bio je papir, koji je ne samo svojim izgledom nego i mehaničkim svojstvima podsjećao na pergamenu. Naknadnim glačanjem postao je proziran. Godine 1858. započeo je Warren de la Rue tvorničku proizvodnju biljne pergamene. Osim sumporne kiseline, kao sredstvo za pergamentiranje može poslužiti i koncentrirani cinkov klorid, koji ima blaže djelovanje. Učinak sredstava za pergamentiranje sastoji se u tome što ona izazivaju bubrenje površinskih vlakana u papiru i prevode ih u želatinoznu masu AMILOID. Vrlo je bitno da se papir nakon djelovanja sumporne kiseline temeljito ispere, a eventualni zaostaci neutraliziraju amonijačnom vodom, jer će trajnost papira ovisiti o količini zaostale slobodne kiseline. Tokom druge polovice 19. stoljeća tragalo se za novim sirovinama i metodama proizvodnje biljne pergamene. Jednom prilikom je zbog kvara došlo do zastoja dijela postrojenja za proizvodnju papira. Tako je papirna masa ostala dulje vremena u holendem 4 , te se naročito dobro usitnila. Nastali papir je bio vrlo sličan biljnoj pergameni, a naknadnim glačanjem postignuta je vrlo velika prozirnost. Dobio je ime »pergamyn«. Uz taj novi proizvod i dalje su se izrađivali transparentni papiri s pomoću ulja, smola i voskova. Industrijskom proizvodnjom modernih, visoko transparentnih crtaćih papira započelo se zapravo 1928. godine. Ovisno o načinu postizanja transparencije, razlikuju se dva načina proizvodnje: 1. papiri proizvedeni iz grubo mljevene sirovine transparenciju su postizali impregniranjem sušivim ulj ima, voskovima ili smolama (nauljeni ili impregnirani paus-papiri); 2. papiri u kojih je transparencija postignuta kroz vrlo visoki stupanj usitnjavanja sirovine (prirodni paus-papiri, pergamentni nadomjestak, pergamin, transparentni crtaći papiri). Impregnirani ili nauljeni paus-papiri jesu poluprozirni, bezdrvni papiri obrađeni mineralnim ulj ima ili sušivim biljnim ulj ima (npr. laneni firnis, kanadski balzam), koja imaju jednak indeks loma svjetla kao i papirna vlakna. Kao sirovi papir 5 služi neprozirni, čisti papir bez punila. 3 Svileni papir, skupni naziv za tanke papire (6—25 g/m 2 ) koji se inače jako razlikuju po namjeni i sastavu. U pravilu su poluprozirni, ograničene čvrstoće, a naziv im potječe od svojstava koja su slična svojstvima tanke svilene tkanine. Izrađuju se od celuloze, rjeđe od krpa, a nikako od svile kako bi se iz njihova imena moglo pogrešno zaključiti. 4 Holender, stroj za miješanje i mljevenje vlakana u proizvodnji papira. Konstruiran je 1670. godine u Holandiji, te mu otuda i ime. 5 Sirovi papir, neobrađeni papir; papir koji je namijenjen impregniranju ili nanošenju premaza. 346
