ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 345

ZAŠTITA, ČUVANJE I MOGUĆNOSTI RESTAURIRANJA NACRTA NA PAUS-PAPIRU Tatjana Mušnjak Restauriranje nacrta na paus-papiru katkad je vrlo velik problem. Razlog tome je priroda i sastav paus-papira, jer se pod tim nazivom ne podrazumijeva neka točno definirana vrsta papira, već cijeli niz transparentnih materijala koji su to svojstvo dobili primjenom raznih dodataka i metoda proizvodnje, te ovisno o metodi priprave i sirovinama imaju različita svojstva. Metode proizvodnje i vrste transparentnih papira Najstariji recepti za proizvodnju transparentnih listova govore o upotrebi tekućih keljiva koja su se nanosila na glatku površinu papira u tankom sloju. Keljiva su se priređivala od različitih smola i voskova. Tako se npr. papir mogao načiniti prozirnim premazivanjem smjesom dobivenom kuhanjem grčke smole (kolo f oni j) s orahovim uljem i rastaljenim olovnim oksidom uz dodatak jelove smole. Što je zapravo davalo prozirnost papiru? Prije otkrića pergament papira to su redovito bile uljevite ili smolaste tvari. U starijoj literaturi mogu se naći podaci o upotrebi bademovog, orahovog, sezamovog, terpentinskog, pamučnog i drugih ulja, zatim alkoholnih otopina mastiksa

1

, sandaraka

2 ili uljnih otopina raznih voskova i smola. Otkriće tzv. »biljne pergamene« ili pergament-papira sredinom 19. stoljeća značilo je potpunu novost. Engleski kemičar W. A. Gaine, koji je općenito poznat kao otkrivač biljne pergamene, objavio je 1853. godine patent »Obrada papira s pomoću sumporne kiseline«. Međutim, dva Francuza, Forscher J. A. Poumarede i Louis Figuier, dostavila su 16. 11. 1846. godine Akademiji znanosti u Parizu izvještaj o svojemu znanstvenom istraživanju. U tom izvještaju oni spominju jedan novootkriveni 1 Mastiks, smola zimzelenog grma Pistacia lentiscus koji uspijeva na otocima Sredozemlja; žućkaste do zelenkasto prozirne, krte suze staklastog sjaja, aromatična mirisa; otapa se sa 90% u etilnom alkoholu, a sa 97Vii u eteru, potpuno u terpentinu. 2 Sandarak, smola koja teče iz kore afričke četinjače Cellitris quadrivalvis, a skraćuje se u obliku bistrih sjajnih zrnaca (suza) žute boje; otapa se u alkoholu, eteru, acetonu i vrućim kaustičnim alkalijama, djelomično se otapa u ugljičnom disulfidu, kloroformu i terpentinskom ulju, ne otapa se u benzenu i vodi; sandarak je smolno-aromatična, malo gorka okusa, a od mastiksa se razlikuje po tome što žvakanjem ne omekša nego se raspada u prah. 345