ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 343
Pošto je cijeli paket stajao tjedan dana u ledenici, materijal smo odmrznuli prirodnim putem, stajanjem na zraku. Pregledom toga materijala pokazalo se slijedeće: 1. Odmrznuti mokri mikrofilm (i onaj iz kutije i onaj bez kutije) odmotao se bez ikakvih poteškoća, ispran je u vodi i osušen na zraku. Veću količinu namočenih filmova moglo bi se obraditi i u aparatu za razvijanje, no za takvu malu količinu nije imalo smisla prekidati redovan rad na tom aparatu. Nakon sušenja nisu se mogle primijetiti neke bitne promjene (o detaljima je teško suditi jer je to bio otpadni film), 2. odmrznute, još mokre, foto-kopije su se bez poteškoće mogle razdvojiti, one koje su sušene prislonjene licem prema licu pod laganim teretom su se u cjelosti slijepile, tako da ih je bilo potrebno ponovno namočiti da bi se mogle rastaviti. Pri tome su nastali manji defekti na licu fotokopije, 3. pergamena je nakon odmrzavanja i sušenja bila dosta tvrđa od izvorne, 4. kseroks-kopije su ostale posve nepromijenjene, osim (što je bio slučaj i sa svim ostalim dokumentima na papiru) što su ostale malo valovite jer su sušene na zraku bez pritiska, 5. narančaste korice sveske pustile su boju u otopinu još pri namakanju, te su obojile većinu dokumenata na papiru, 6. u samu svesku, čak ni nakon tjedan dana stajanja u vodi pod laganim pritiskom, voda nije prodrla u cjelini; središnji dio sveske ostao je potpuno suh — nakon močenja, zamrzavanja i odmrzavanja, 7. neke boje na slikama prospekta su se razlile i prešle na poleđinu i susjedne listove. Listovi koji su razlijepljeni vlažni razlijepili su se bez poteškoće, a one koji su osušeni slijepljeni, bilo je dosta teško razdvojiti, 8. tinta na dokumentima razlila se djelomice još tokom močenja; nije se moglo primijetiti da se smrzavanjem razlijevanje nastavilo. Na osnovi rezultata ovih naših orijentacijskih pokusa možemo samo potvrditi ono što se navodi u dosad spomenutoj stručnoj literaturi, a to je da čak ako ne postoji realna mogućnost da se smrznuti dokumenti osuše u vakuum-komorama, što bi razumljivo teklo neusporedivo brže, konzerviranje velike količine namočenih dokumenata i knjiga dubokim smrzavanjem (u hladnjači) ima svojih nesumnjivih dobrih strana, pa se može preporučiti. 1 W. A. Eckhardt, Trocknung wassergeschädigter Akten, Der Archivar, 17 (1964) 4, 503. 1 Bernhardt Zittel, Der Grossbrand auf der Burg Trausnitz in Landshut. Erfahrungen und Lehren, Archivalische Zeitschrift, 61 (1965) 142—192. i prikaz toga članka: Požar u Državnom arhivu Trausnitz. Landshut, Donja Bavarska (M. Hrg), Arhivski vjesnik, 10 (1967) 266—270. 3 Howard D. Williams, Record Salvage After the Fire at Colgate University, The American Archivist, 27 (1964) 3, 375—379. 4 Među brojnom literaturom o saniranju posljedica poplave koja je zadesila Firenzu, u studenom 1966. godine, i prikaz: E. Califano, Recuperation et restauration du patrimoine des archives italiennes détériorée par les inondations du 4 novembre 1966 (Tatjana Ribkin), Arhivist, 19 (1969) 2, cl— 63. 5 Ante Palavršić, Požar u prihvatnom spremištu Historijskog arhiva u Splitu, Arhivist, 19 (1969) 2, 30—32. 6 Walter W. Stender — Evans Walker, The National Personnel Records Center Fire: A Study in Disaster, The American Archivist, 37 (1974) 4, 521—549. i prikaz toga članka: Brandkatastrophe im Personnel Records Center, St. Louis, Der Arhivar, 29 (1976) 2 , 234—235. (U noći 12/13 srpnja 1973. požar je zahvatio National Personnel Center, St. Louis. Unatoč uređajima za gašenje požara oštećeno je vodom oko 20 milijuna personalnih spisa, koji se pretežno odnose na 343