ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 352

zemlja, utvrdivši novu tabelu solnih mjera na temelju analize mjera za sol »moggio« i »staio« u Veneciji. Slijedi studij metroloških »razlika« u raznim krajevima Sredozemlja. Autor pokušava utvrditi važnost raznih utjecaja pod kojima su mjere Sredozemlja ipak sistematizirane, tako da se u taj sustav mogu uklopiti i mjere koje naoko ne pripadaju u nj. To su mjere na »hrvatskoj obali (posebno u Šibeniku i na otoku Pagu), te ciparske mjere«. Izlaže zatim metode i odnose trgovaca prema preračunavanju, pri čemu je bilo pokušaja varanja, uspješnijih i dugotrajnih, čak i od državnih vlasti. Na kraju donosi za solne mjere kronološke tabele mjera maggio i mozetto preračunane u libre i kilograme, zaključujući da je oblik transporta bio odlučujući faktor za stvaranje razlika unutar sredozemnog sustava mjera. Š. Kazimir, Das ursprüngliche System der Getreidemasse in der Slowakei (217—222), dokumentirano dokazuje da, iako se u XIX st. u Slovačkoj još upotrebljavaju različite žitne mjere kao kabao, korec

—lukno i vagan, ipak one vuku svoje porijeklo iz budimske mjere koja je zakonskim člankom iz 1405. utvrđena za područje Ugarske kao temeljna mjera. J.N. Kiss, Staat, Maass und Gesellschaft (223—245) (Fragestellung am Beispiel des Königreichs Ungarns, XV. — XlX.Jh.), daje povijesni pregled upravnih postupaka za ujednačavanje mjera od 1405. dalje, kad je mjera grada Budima bila proglašena za osnovnu mjeru Ugarske. Izjednačenje mjera postignuto je tek 1874. uvođenjem metarskog sustava. U drugom dijelu rada autor obrađuje šupljinske mjere, dijeleći ih u grupe: a) bratislavski vagan u zapadnim i sjeverozapadnim županijama, b) korec

—lukno u sjevernim župaeijama i c) kabao (grada Košića) u sjeveroistočnim i istočnim županijama« Razmatra i Budimske i bratislavske vinske mjere, kao i žitne mjere za koje uzima u obzir i područje Erdelja. Temelj njegove analize je budimska žitna i vinska holba. Razloge neprovođenja zakonskih mjera koje teže izjednačavanju autor vidi u »lokalnim i klasnim interesima« županija.' G. O t r u b a, Münze, Maasse und Gewichte um die Mitte des 18. Jahrhunderts vom nördlichen Mittelmeerraum bis zur Nord— und Ostsee (247—271) publicira dva interesantna izvještaja s putovanja privredne misije iz 1755. grofa Potsdaskog i trgovačkog nadzornika Procopa, s prilozima koji nisu u cijelosti sačuvani i bilješkama grofa Haugwitza. Izvještaji se nalaze u Hofkammerarchivu u Beču. U njima su opisane mjere mnogih gradova Italije, naročito opširno Venecije, zat'm Rijeke, Graza, Požuna, Osijeka, pa sve do Varšave, Krakova, Lübecka i Hamburga, kao i mnogih drugih koji se nalaze unutar granica omeđenih tim gradovima kao krajnjim točkama. Vrijednost ovih izvora znatno uvećava kompriranje s bečkim mjerama. Đ. Petrović, Aršinski sistem mera u Srbiji (273—275), upozorava na podatke o tom sustavu mjera još u XV i XVI st. i činjenicu da se održao* sve do XIX st. te izlaže njegov antropometrijski karakter, povezujući ga s osnovom antičkog metrološkog sustava, i utvrđuje njegovu ulogu u proporcijskom sustavu. E. P f e if f e r, Russische Dessätine v.J. 1550, Nürnberger Feldmorgen, österreichisches Joch v.J. 1756, das Römische Heredium und ihr Zusammenhang (277—289), površinsku mjeru »rusku desetinu« objašnjava s pomoću egipatskih mjera, rimskog lakta i rimske stope, i to na primjeru metoda mjerenja zemlje, te upućuje na vezu s rimskim mjerama, uvrstivši kvadratnu rusku desetinu među pramjere. Ustanovljuje da i mjere za površinu Nürnberga, Francuske i Nizozemske, kao i drugih zemalja, imaju izvor u laktu, dok se to za austrijske mjere može tek posredno dokazati. Hirschvogelova bečka stopa jednaka je stopi Nürnberga. Površinske i dužinske mjere autor sistematizira na temelju proračuna preuzetih ili izvedenih prema drugim poznatim mjerama. 352