ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 334
dva dočekao priliku da stegne plemićku autonomiju. Kao odgovor na pučki prijedlog zabranjeno je sazivati i održavati hvarsko vijeće bez dopuštenja mletačke uprave kojemu ona i prisustvuje. Isto vrijedi i za »provisiones et ordines« hvarskog vijeća. No, ni pučani se ne mogu sastajati bez kneževa poziva i predsjedanja. U molbama je još bilo govora o ukidanju hvarske kožarne (zuecha). U desetoj molbi pučani izlažu poteškoće oko straže na brdu sv. Nikole (la guarda al monte de s. Nicolo). To je dnevna straža, ustanovljena »per segurta de la terra e de tutta lixola«, a vrše je 40 ili 50 »poveri homeni de la terra« koji se izmijenjuju. Pučani ne smatraju pravednim da ni jedan otočanin, osim spomenutih, ne osjeća taj teret i zato predlažu da se izabere »un guardian per chomun« uz plaću 50 ili 60 libara godišnje. Samo bi se na taj način »ognun de lixola senta de questa angaria«. U Veneciji se bez opravdavanja ili bar obrazloženja odbija ovaj pučki prijedlog. Duždu se ne čini potrebnim prihvatiti i XI pučki prijedlog o vojnicima koje ona uzima po otoku. Pučani naime predlažu da takvi vojnici uz plaću od Venecije, primaju i »denarsku subvenciju« od općine kako bi mogli »far ben el suo dover fina ala fin«. Dva iduća pučka zahtjeva povezana su s promjenama nastalim izgradnjom zidina. Pučani najprije mole da bi prazni općinski tereni koji su se u podgrađu (borgo) našli unutar novih zidina dali na raspolaganje »vanjanima«, dakle izvangradskom stanovništvu (contadini del paexe) kako bi ondje mogli »fabricar stancie per loro refugio e segurta«. Njihovo naseljavanje ne bi trebalo Veneciju smetati, naprotiv, išlo bi joj u prilog jer bi se i sam grad povećao. Venecija bi to mogla odobriti i zato što »dentro el circuito de la terra non e terren sufficiente per li citadini e per li contadini«. Ipak je mletački odgovor negativan. Naime, u Veneciji je prevladalo mišljenje da prvo treba naseliti sam grad, a kad se on potpuno naseli, onda će i ona dopustiti da se »pokraj grada izgrade podgrađa za ukras spomenutog grada«. 100 Iznenađuje ponešto pučki prijedlog da se i biskupija obuhvati novim zidinama. Pučani su bez sumnje o tome razgovarali i s biskupom jer su u Veneciju javili da je biskup spreman sudjelovati u troškovima za tako produženi gradski zid. 181 I taj je prijedlog kao nemoguć odbijen. Međutim, deveti pučki »kapitul« je za historičara neobično zanimljiv iz dva razloga: prvo zato što odaje ponovna previranja među hvarskim plemićima, a zatim svjedoči o pučkoj brizi da plemići ne potroše sav općinski novac na svoje svađe. Jer, kažu pučani, nastala je »certa differentia tra zintilomeni e zintilomeni digando alguni non esser zintilomeni«! Svadeći se tako o tome tko jest, a tko nije plemić, odlaze u Veneciju i nemilice troše novac na veliku štetu pučana. Neka zato troškove oko takvih svađa snosi »ali quai aspecta el beneficio e maleficio e non ad altri«! Ali, dužd se u tom pitanju nije htio složiti s pučanima i odgovorio im je da plemići koji dolaze u Veneciju obavljaju uz svoje i općinske poslove. 162 Nije isključeno da su sukobe među plemstvom izazvali Nikola Lukin i Katarin Niškin koji su kao »homeni scandalosi et inventari de lite de ogni condition e maxime fra zintilomeni e populo« prije 1450. g. istjerani s otoka. 163 No, pučani ih tuže da su ipak bez znanja hvarskog kneza došli pred dužda. U mletačkom je vijeću povodom tog slučaja zaključeno da će svaki takav drznik biti kažnjen globom od 200. libara i petogodišnjim progonstvom s otoka. 334
