ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 335
Iz pritužbi koje poslanstva 1449. i 1450. g., 164 prvo plemićko, a zatim pučko nose u Veneciju doznajemo što u to vrijeme razdvaja jedne od drugih. Vidimo da se razilaze prije svega u dva pitanja: pri podjeli zakupa općinskih terena i u pitanju kneževa pomoćnika »viteza« (cavalier). Na prvi se pogled čini neobičnim da se plemićki poslanici brinu za one općinske terene koji su se obično davali u zakup siromašnijim Hvaranima. Početak njihove molbe doista navodi na takav zaključak. Poslanici se tuže da su knezovi dali u zakup zabranjena mjesta (luogi prohibiti) koja se prema starom običaju »tien per semenar e mantegnir de li poveri homeni«. 105 Očekivali bismo dakle da će braniti interese siromaha, ali plemići tvrde da je knez nanio štetu svima (in detrimento e danno de tuti), dakle i njima. Očito su plemići bili prikraćeni pri zakupljivanju »siromaških« terena i zahtijevaju novu podjelu. To potvrđuje i pučki zahtjev prema kojem je jasno da su knez i vijeće raspolagali sa spomenutim zemljištima po svojoj volji. 166 Venecija je prihvatila u tom pitanju pučki prijedlog i zabranila knezovima dijeljenje općinskih terena. Pročitamo li najprije plemićku, a zatim pučku tužbu na kneževa »druga« ili »viteza« (compagno, cavalier) odmah će nam biti jasno zašto su plemići protiv njega. Oni se tuže u Veneciji da su rektori uz znanje Venecije, a protiv starog običaja počeli sa sobom dovoditi druga koga su zatim učinili vitezom (e quelo ha facto chavalier). Taj »kompanjon« čini mnoge neoubičajene stvari, ubire globe itd. Osim toga, prisvojio je plaću hvarskog justicijara. Neka ga dakle dužd makne. 167 U čemu je problem doznajemo tek iz pučke molbe. Pučani upozoravaju Veneciju da prema njihovim, hvarskim povlasticama knezovi imaju također pravo da sa sobom dovode »kavaljera«! Ali, »per mala Information« nekih hvarskih plemića, knezovi su odustali od tog svoga prava zbog čega »i populi e zente menuta non pono haver cum eifecto el dover de la execution de lor sentencie e pagamenti contra zentilomeni«! Stoga neka budući rektori opet dođu sa svojim vitezom koji neka ima plaću kako je odredio mletački sindik Andrija Surian. 168 Venecija naravno nije oklijevala koga će u ovom slučaju poslušati; ona odobrava pučki zahtjev i tako je 1450. g. pučanima osigurano pravo da se ne samo tuže protiv plemića, nego da od njih utjeruju dosuđeni novac. Među zahtjevima koje pučani 1450. g. nose u Veneciju — oni nose 18. kapitula — samo su neki, gledamo li na njih sa stanovišta staleških nesuglasica, ovdje zanimljivi. Uoči tog poslanstva došlo je vrlo vjerojatno do spora zbog načina na koji treba naoružavati mletačke galije ili fuste, jer pučani mole da se poštuje stari običaj. 169 Odgovoreno im je da patron galije treba da bude plemić (patronus sit nobilis), veslači pučani (homines a remo sint populäres), a preostalu posadu neka čine polovicu plemići, a polovicu pučani. Tih se godina ponovno pojavljuje problem nastanjivanja hvarskih plemića u gradu Hvaru. Budući da je hvarski knez izrazio mišljenje da on ne može zapovijediti bilo kojem hvarskom stanovniku da dođe stanovati u grad (ad habitandum in terram) s obitelju i stvarima, predstavnici pučana upozoravaju dužda da je takvo kneževo mišljenje protivno odredbama statuta. Zato oni predlažu da se obnovi stari običaj. No, dužd je ipak odlučio drugačije. On obnavlja raniju mletačku odluku o tome dodaj ući da knezu ostavlja slobodu odlučivanja. Knez je dužan paziti samo 335
