ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 333
molbu pučana odobrila da pucka poslanstva putuju također u Veneciju na općinski trošak. Plemići misle da je to dalo povoda pučanima da se više nego dotad sastaju i vijećaju (faziano colloquii e consei) i odlaze u Veneciju, a ne žele raspravljati pred mletačkim knezom. Budući da time opterećuju općinu, neka se sinjorija udostoji poništiti svoju odluku iz 1440. g. Osim toga, neka pučanima zabrani »far colloquii ne conseii«. 155 Treći se plemićki zahtjev odnosi na mletačku zabranu žitne trgovine, za koju mole da se ukine jer bez nje ne mogu živjeti. Žitom koje rodi na otoku mogu se prehranjivati jedva tri mjeseca godišnje. 156 Plemići misle da bi im Venecija mogla priskočiti u pomoć i nekom subvencijom za zidine i dopustiti im da sami zato upotrijebe zakupninu općinskih terena. No, na kraju su plemići zaista pretjerali kad su u petoj molbi izrazili želju da im se iz Venecije pošalje »la bandiera de glorioso saneto Marco« jer je sami ne mogu kupiti! 157 Hvarski pučani (populäres Liesne) predaju također svojih XIII »capitula«. 158 Oni ne kriju zadovoljstvo što je hvarsko vijeće, dakle plemstvo odlučilo da se grad obzida i da se troškovi dijele po procjeni, a ne po glavama (che la spesa del dito murar sia fata per extimo e non per testa). Kad bi se plaćalo po glavama pučani bi nepravedno bili najteže opterećeni i morali bi napustiti mjesto. 159 Uostalom, plemića ima mnogo manje, »cum sit che li diti zintilomeni sia zereha 90 e li populari cereha mille«! U Veneciji je također prevladalo mišljenje da »unusquisque condignum onus patiatur« i zato se prihvaća prijedlog da se novac za građevni materijal daje »per extimum«, a tlaka će se vršiti kako je odlučeno. Ipak je dodano da knez može oprostiti dva radna dana onima koji mu se čine odveć siromašni, a stanuju X milja udaljeni od grada. Budući da sudjeluju u troškovima, pučani zahtijevaju da se zidovima obuhvate ne samo plemićke kuće, nego i prazna općinska zemljišta (certi luogi vachui del ehomun) kako bi na njima mogli graditi svoje kuće i oni naseljenici koji dolaze u grad. Ipak se Venecija oprla tom prijedlogu obrazlažući odbijanje prevelim troškovima. Odbijen je također pučki prijedlog da se kuće uz zid sruše. Pošto su izložili ono što ih je najviše smetalo, pučki su poslanici predložili i novi način izbora hvarskog kneza. Predložili su bolji izbor i veću plaću u naivnom uvjerenju da se i uprava poboljša! Venecija i taj prijedlog odbija. Peti se pučki zahtjev odnosi na pučkog tumača (un truzimano). Hvarski se advokati, kažu pučki poslanici, biraju iz redova plemića, a oni »non vuol dir le raxon de li po veri homeni del dito luogo«, zato neka pučani zajedno s rektorom biraju tumača kako bi imali svog čovjeka koji bi kneza izvještavao o njihovim stvarima. Odlučeno je da će tumača (interpretem sive trucimanum populärem) birati sam knez i on će uz plaću od 12 dukata godišnje neprestano boraviti uz kneza kako bi mogao »interpretari ac trucimanari pro quolibet«. Znajući očito unaprijed da će Venecija njihov prijedlog podržati, pučani mole da se zaključci hvarskog velikog vijeća ne provode u život prije dok ih ne potvrdi mletačka uprava. To je potrebno, ističu pučani, to više što plemići u svom vijeću stvaraju zaključke na njihovu štetu, opozivajući često i kneževske odredbe, a oni, pučani su odviše siromašni da bi se svaki put potužili u Veneciju. Neka se dakle prihvate kao »boni et iusti« samo oni zaključci koje odobri sinjorija. Dužd je, razumije se, je333
