ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 330

samo dvadeset i šest vijećnika. Uza sve to dvadesetorica vijećnika daju Nikoli Stipkoviću, Vitalu Silvestrovom, Nikoli de Fumatis i Vidošu Dra­čici »amodo in antea plenam auctoritatem, potestatem et bailiam ... fa­ciendi et exercendi omnia et singula, que facere posset et exercere gene­rale consilium«! 138 Dakle, hvarsko vijeće prenosi svoju vlast na četvoricu istaknutih Hvarana dopustivši im da u njegovo ime izvršavaju sve nje­gove poslove. 139 Čini se da je ova neobična odluka rezultat nastojanja da se smire »vanjski« jer Vidoš Dračdca je pred dvije godine bio glavni zas­tupnik »vanjana«. S druge strane, iz obitelji Fumatis birao se 1418. g. rektor, a Silvestri su također ugledna patricijska porodica. Da i crkva ima u tim previranjima odlučnu ulogu pokazuje činjenica da je kanonik Stipković izabran kao prvi »reformator«. »Reformatores et officialese, kako se spomenuta četvorica sami na­zivaju nemaju tako široke ovlasti kako bi se na prvi pogled moglo činiti. Nema sumnje da plemići i pučani očekuju od njih odluke koje će prido­nijeti »dobrom i mirnom položaju rečenog grada i njegova kotara«. Ple­miće je trebala smiriti odluka da će se otad gradska uprava i gradski činovnici birati u vijeću zajednički i da će ih birati svi plemići. Pučane će naprotiv pridobiti odredba o izboru nekih njihovih zaslužnijih članova u plemićko vijeće. Kao novi članovi vijeća su primljeni: Nikola Bobozoblić, Luka Jakšić, Cvitan Rusković, Matul Klesanić, Nikola Stipičević i Matul Dekojević. Uz ovu je odluku i novi izbor pučana dodano da se briše ra­nija odluka prema kojoj je trebalo biti primljeno dvadeset pučana u vi­jeće. 140 Reformatori zabranjuju da bilo koji plemić ili pučanin spominje ranije nepravde, sukobe itd., ali ako netko drži tuđe imanje, treba da ga vrati. S istom brigom o dobrom stanju općine oduzima se naoružani bri­gantin Vidoša Gazzarija i njegove braće uz dodatak da će kao oni proći svaki Hvaranin koji se usudi u hvarskoj luci držati naoružani brod. Re­formatori se ipak ne usude miješati u pitanje »gracija«, olakšica danih hvarskim i viškim pučanima i ostavljaju taj posao velikom vijeću. Za­ključeno je također da nitko ne smije na bilo koji način raditi protiv »mirnog stanja hvar c kih plemića i pučana«, a svi plemići i pučani koje reformatori pozovu, dužni su se zakleti da će se pridržavati njihovih odre­daba. 141 Općinski se zajmovi ukidaju, ali viieće može oporezovati ljude po čitavom otoku (imponatur collecta generalis per totam insulam), ali tako da se porez razreze prema imetku (videlicet nro libra solidum tam nobiles quam populäres). Reformatori na kraju nriiete smrtnom kaznom onima koji bi se usprotivili njihovim odredbama. 142 Iako ove vrlo zanimljive odredbe reformatora nisu provedene u život — jer za to nije bilo vremena — ostaju dragocjeno svjedočanstvo o na­poru što ga sami Hvarani čine da bi što prije došlo do sloge među njima. Ali, već u ožujku 1420. g. 143 nalaže dužd glavnom zapovjedniku »kul­fa« da zauzme Korčulu, Hvar, Brač i druge otoke i podvrgne ih pod mle­tačku vlast jer su otočani sami zatražili da dođu »sub nostro dominio et gubernatione«. Oni su obećali duždu plaćati isto toliko koliko su plaćali ugarskom kralju, a sami su postavili zahtjev da im knezom bude mle­tački plemić. Venecija je jedva dočekala prijedlog Hvarana. Zato je vrlo brzo postignut sporazum i utvrđeni su uvjeti za novog mletačkog kneza. Ple­mićki poslanici — među njima je i Vidoš Gazzari kome je nedavno odu­330

Next

/
Oldalképek
Tartalom