ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 331
zet brod 144 — ne mogu propustiti priliku da se u Veneciji ne prituže tražeći kaznu za »neke svećenike i laike« koji zavode puk, ne priznaju nikakvu upravu, sastaju se, oporezuju siromašni hvarski narod, i štoviše, neki su između njih došli i do samog dužda. 145 Dužd je suviše oprezan da bi se osvrtao na tužbe i tješi tužitelje da će odsad pod mletačkom upravom sve biti mirno! Međutim, »tuženi« se također brzo snalaze tražeći neposredan put za pregovore s Venecijom. I oni šalju svoje poslanike koji, kako se iz mletačkog odgovora doznaje, dolaze u ime ili »pro parte populi, universitatis et aliquorum nobilium Farre sive Liesne«. Ufi Upada u oči da su Hvarani ponovno podijeljeni u dva tabora, ali tako da u jednom i drugom ima plemića! U »pučkom« ih je doduše manje — zato se predstavljaju kao »neki plemići« — ali da se nitko od plemića nije složio s pučanima, ne bi bilo potrebno i u plemićko ime govoriti u Veneciji. Pučko-plemićki poslanici dolaze pred dužda s računima koji pokazuju kako se, prema njihovu mišljenju, nepravedno troši općinski novac. 147 I oni traže da općinom upravlja mletački knez, a ne neki Dalmatinac (ne regantur per Dalmatinos)! Dok su predstavnici vijeća, općine i plemića — dakle njihovi protivnici — molili potvrdu statuta, sloboda i običaja, oni zahtijevaju da se potvrde »milosti« (gratias) koje im je dalo hvarsko vijeće. Oni ne namjeravaju plaćati dug nekom ugarskom barunu, jer su ga obećali plaćati plemići. Uostalom, o plaćanju je odlučivalo hvarsko vijeće, »quod consilium fuit consilium nobilium«! Venecija se složila s pučanima kad je bila riječ o ugarskom barunu, ali nije se namjeravala odreći i poreza koji se skupljao po čitavom otoku (coltam per totam insulam Liesne). Ona uvierava, ne baš točno, pučke poslanike da joj je porez potreban zbog općinskih troškova. Ništa nije koristilo što su pučani upozoravali Veneciju da su oni dosta žrtvovali u ratu protiv Trogira i Splita u kojem je, kako s ponosom ističu, sudjelovalo više od 200 pučana. 148 Pučane je bez sumnje, kao i sve ostale Hvarane, pogodila nova vinska daća i zato u petom svom zahtjevu mole da se ukine te da se Hvarani »in facto datiorum« izjednače sa Šibenčanima. Venecija odobrava doista da se s Hvaranima postupa kao s ostalim Dalmatincima (sicut alii nostri subditi Dalmatini). Na kraju pučani mole da se općinski suci izabiru u samom vijeću, jer je zbog sudaca bilo mnogo neprilika na otoku. 149 Budući da je duždu stalo da se prilike na Hvaru srede, odobrava pučki prijedlog. Koliko jasno već ovaj prvi susret dužda i hvarskih poslanika odražava stoljetnu mletačku politiku. U Veneciji se naime primaju i saslušavaju svi poslanici da bi se zatim tražio srednji put u riješavanju njihovih problema. Venecija u načelu ne odbija ni pučku ni plemićku stranku, popušta jednima i drugima da bi na kraju ipak provela ono što će njoj koristiti. Ali, Činjenica je i to da takva mletačka politika djeluje na dalmatinsko stanovništvo u XV st. umirujuće i zato sve do 1510 g. nema žestokih sukoba i borbi za vlast u gradu ili na otoku. Međutim, već se 1424. g. 150 pokazalo da u općinskoj blagajni nema novaca »per pagar misser lo conte et li suoi officiali«. Zato su izabrana četvorica plemića da pronađu način kako bi se pokrili troškovi uprave. 331
