ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 329
li (iudices et iurati consules). Neka se biraju onako kako se to radi u Splitu. Žigmundovo pismo toliko smiruje duhove da doskora dolazi do sklapanja mira između »nutarnjih« i vanjskih«. 135 Na uobičajenom mjestu, tj. u crkvi sv. Marka sakupiše se vijećnici koji su ostali u gradu — oko polovica — kao i predstavnici onih »koji sada lutaju izvan grada« (nunc extra dictam civitatem vagan tes) te pristaše obiju stranaka složivši se da sklope »vječni mir« i prekinu neprijateljstva. Zaboravljaju se sve neprilike, ali se brišu i odluke koje su za vrijeme »diskordije« donesene. Svi su naime složili da se vrati staro stanje odnosno »quod omnes consiliarii et nobiles facti tempore dictarum discordiarum, sint protinus de ipso consilio cassi et pro cassis habeantur auctoritate presentis consilii et coadunati onis, sicut si non fuissent in dicto consilio appositi«! Poništavaju se također sve odluke »prevratničkog vijeća«, ruši se gradski kaštel u to doba sagrađen, a svaka će strana dati po tri taoca koji će kao jamci sklopljena mira boraviti na općinski trošak u Trogiru ili u nekom drugom dalmatinskom gradu. Treba zamoliti i Dubrovčane da budu jamci sklopljenog mira. Na mir se zatim zaklinju trideset i šestorica vijećnika na čelu s rektorom i sucima. Međutim, da ne bismo pomislili da se 1418. g. vodi borba, samo među suparničkim plemićkim grupama, pogledajmo kako se na početku ugovora (iz 3. XII 1418. g.) predstavljaju same stranke. Naime, s jedne su strane »vanjski plemići i njihove pristaše« (nobiles nunc extra dictam civitatem vagantes et alios eorum adhérentes), dok su s druge »plemići u gradu i pučani i drugi njihove pristaše (nobiles in civitate morantes et populäres et alii eorum adhérentes). Dakle, dva tabora podjednake društvene i staleške strukture, ali različito grupirana na otoku! Stoga i ova borba pokazuje da se sukobljava stanovništvo čitavog otoka ili točnije grad i »provincija«. Središte »vanjskih« je izvan svake sumnje ponovno Stari Grad i bogata »sela« oko Polja sv. Stjepana. Budući da su u »prevratničko« vijeće izabrani neki novi članovi koji su na taj način postali i plemići, očito je 1418.g. »vanjskima« pošlo za rukom, bar za kratko vrijeme, steći izgubljene položaje u hvarskom vijeću. No, zbog odviše velikog otpora »nutarnjih« oni su za volju mira opet izbačeni iz vijeća, ali su ipak pristali na mir. Unatoč provedenim mjerama potkraj 1418. g. stanje se u gradu nije smirilo. »Nutarnji« plemići koji nisu imali što izgubiti miruju, ali se dižu pučani iz njihova tabora jer su zbog mira lišeni nade da bi se ipak nekako mogli uvući u vijeće. Potkraj 1419. g. 136 dakle nakon godine dana, njihov je pritisak na plemiće tako jak da oni popuštaju. Zato je 7.XI 1419. godine u hvarskom vijeću zaključeno, za dobro i mir u gradu i na otoku »quod non solum nobiles sed etiam populäres tendant ad virtutes«; a da, nadalje, među plemićima i pučanima vlada što veći mir i ljubav, odlučeno je, »quod imponantur seu recipiantur in nostrorum numero consiliariorum cives Phare seu eiusdem civitatis consilium populäres viginti, videlicet illi, qui elligantur per populum civitatis et insuie Phare cum illis honoribus et prerogativis, quibus alii nobiles dicti consilii fruuntur et utuntur«. Nađe li se neka reformacija ili uopće odredba koja bi se protivila gornjem zaključku, ona se poništava. 137 Pa ipak ni odluka iz 1419. g. nije provedena u život jer samo nekoliko mjeseci kasnije veliko vijeće ponovno stvara sadržajno . c asvim nov zaključak, Tada, tj. 11,11 1420. sazvano je veliko vijeće ali u njega dolazi 329
