ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 316
Na neke nove podatke o ustanku upozorio je i Jakov Stipišić u prilogu »Nekoliko arhivskih vijesti o pučkom ustanku na Hvaru«. 93 Riječ je o tri dokumenta nađena na različitim mjestima. Prvi, nađen u arhivu Fanfogna — Garagnin u Trogiru, sudski je zapis o procesu koji se vodi za pređi j na Otoku sv. Klementa, a u koji su umiješane dobro poznate ličnosti iz predigre samog ustanka, naime, Toma Griffico, Matija Lukanić i Ivan Zovinić. Taj je dokument, kako ćemo još pokazati, dragocjen izvor ne samo zato što iz njega doznajemo za neke nove činjenice, nego i zato što u njemu nalazimo odgovor na pitanje kako je došlo do sukoba među nekim hvarskim svećenicima. Drugi dokument koji je Stipišić našao u arhivu obitelji Bučić također je neobično važan, jer baca posebno svijetlo na zbivanja sredinom 1511. g. Riječ je o »peticiji« koju upućuju »najvjerniji« Hvarani sinjoriji upozoravajući ie na one Hvarane koji su napustili grad te dalje nastoje kao »neprijatelji mirnog života« sijati zlo i razdor među Hvaranima. Potpisnici pisma predlažu da se svake godine u hvarskom velikom vijeću (u koje bi ušli svi Hvarani koji to žele) izabere posebno 60 ili 80 članova koji bi dalje birali općinske činovnike i vršili neke druge općinske poslove. Peticiju posredno ili neposredno potpisuju dvadeset i trojica Hvarana, ali je na kraju teksta dodano da se sa sadržajem peticije slažu još šezdesetorica čiia imena nisu navedena. Međutim, uoči održavanja simpozija na Hvaru J. Stipišić je donio u prijevodu »Dva izvora za povijest pučkog ustanka na Hvaru 1510— 1514«. M Prvi je izvor dosta slobodan prijevod Sanuda, a drugi se odnosi na prijevod nekih dokumenata iz rukopisa »Sommario delle carte attinenti alla miracolosa crocetta della chiesa cattedrale di Lešina« koji se nalazi u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Na Ivanićevu se pobunu odnose dva dokumenta. Prvo ie nismo hvarski izbjeglica iz Trogira. Di'sano 31. VIII 1514. koje ie zajedno s pismom trogirskog kneza predano na Hvaru 15. IX 1514. Drugi prilog je kratko »pričanje« Pavla Paladinija o Matiii Lukaniću i Tomi Bevilaqui. Tragajući dalje za podacima o Ivaniću J. Stipišić prepoznaje u odavno izdanim Črnčićevim dokumentima iz Rima 95 viiesti koje se odnose na Ivanića, posebno "a njegov život u Rimu od 1515. do 1523. g. To su dokumenti od 9. IX i 7. X 1515. g. i od 7. VIII 1519. Stipišić uspjeva skuDiti podatkp iz katastra gostinjac sv. Jeronima u Rimu koje je također izdao Crnčić, ne znajući da se odnose na Ivam'ća. Prema tim se podacima sada pouzdano zna da je Ivanić živio u Rimu, da ie stanovao u kući koja je bila vlasništvo gostinjca i da je umro 1523 g. 96 II. Dalmatinska komuna u srednjem vijeku 1. Njezina gospodarska, društvena politička struktura. Odavno nastojim u svojim radovima upozoriti na činjenicu koja je presudna za shvaćanje i poimanje života ne samo na Jadranu, nego na Mediteranu uopće: to je kontinuitet pravnog života iz antike koji se u posebnim oblicima sačuvao gotovo do naših dana. Nije, dakako, riječ o neposrednom prenošenju pravnih antičkih ustanova u srednji vijek — premda ima i takvih pojava — već o preuzimanju načela udruživanja određene teritorijalne zajednice. Drugim riječima, stara grčka ili rimska općina nije prestala živjeti nego su i novi narodi koji su osvojili zemlje 316
