ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 313

priznaje, osvrnuti i na susjedne narode. Svijestan je da je svjedok vremena u kojem se zbog »malis consiliis non modo respublicas, regnaque commutari, sed etiam euerti«.

71 »Dalmata abbas«, kako se naziva, jasno vidi kako se oko njega ruše kraljevstva kao velika trula stabla, koja inače ni najjači vjetrovi ne bi srušili. Među takva ubraja i Ugarsku nakon smrti Matije Korvina, tj. 1490 g. koja je i glavni predmet njegova djela. Ali, Tubero je odlično upućen u prilike u Italiji, posebno u Veneciji i na papinskom dvoru, pa se ne ustručava otvoreno izraziti svoj sud o svemu što se tada u Italiji zbiva. Tubero ne može zatajiti što misli o Veneciji. Govoreći o francusko

—mletačkim ratovima smatra da je Veneciju spasila samo »božja milost«, jer, dodaje, »si Venetorum res ex alieno odio penderet, iamdiu corruisset«.

72 I nakon što je izrekao nekoliko oštrih sudova na račun Mlečana, pokajnički dodaje da ipak »nulla mihi iniuria haec gens cognita est«. Kao da se zatim ispričava: »lose autem cum Christianus sim, odio neminem habeo, vt rerum qualiscunnue scriptor auae in meam aetatem incidere, narro; pleraque, ne verbis quidem immutàbilis, vti accepta sunt, transcribens«.™ Opisujući u IV poglavlju XI knjige vrlo teško stanje Venecije tvrdi da bi se Kreta i Cipar tada oteli njezinoj vlasti da su se imali na koga osloniti. Neposredno na taj tekst nastavlja se i odlomak o ponašanju dalmatinskih gradova i o mletačkoj politici prema njima: »Idem consilium maritimae Dalmatiae vrbes cepissent, nisi Vladislai Ćasimiri regis ignauia obstitisset. Porro, non solum mediterranea Dalmatiae, sed etiam mediterranea eius regionis loca, ad Hungaricam ditionem, vt alio loco diximus, antiquo iure spectare, certum est. Quod cum Veneti non ignorarent, timerentque illarum vrbium defectionem: ne quid Dalmatiae optimates, respectu pristini imperii, moliri possent. in eos plebem clam concitasse, in suspicionem venerunt. Nempe nobilitas, sub ius alienum necessario posita, longe inclinatior est ad regium. quam ad populi imperium; nuandoauidem dignitate domini, minus turpis esse videatur seruitus. Hoc igitur exorto, seu fortuito tumultu, seu Venetorum consilio, neque enim id pro comperto habeo, Phariae insulae, quam et Lesinam vocant, nobilitas, paene del eta est; ea partim interfecta, partim domo sedibusque patriis extorris. Ilius enim insulae plebs, auctore quodam eiusdem corporis sacerdote, adiunctis sibi agricultoribus, prima omnium Dalmatarum arma in Optimates sumsit.

7i Hoc morbi, in reliquos Venetae ditionis Dalmatas, tanquam contagione quadam vulgato, multi, Antiuarensium Principes, a plebe sua interfecti sunt«. Nako što je opisao što se zbivalo u Kotoru, Tubero nastaviia: »Caeteris Dalmatiae ciuitatibus, magis metus, ne quid noui consilii aduersus Venetos inirent, intentatus est, quam vila insignis calamitas ad hanc diem Der plebem illata; seu. id Veneto de industria egente, ne fraude sua plebem concitatam fuisse appareret, seu ipsi Veneti. ad Dalmatiae optimates in officio continendos, eo terrore satis profectum arbitrari«.

75 Prvo što upada u oči kad čitamo Tuberov tekst jest podatak o vođi plebejaca i seljaka: on je svećenik! I to svećenik plebejac! To, dakako, nije Lukanić niti Tubero bilo što zna o »čudu« i o tobožnjem početku ustanka u veljači 1510 g. Kad bi sDompnutu vijest zapisao neki neupućeni kroničar možda bismo je kao netočnu ili površnu odbacili, a ovako 313