ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 314

moramo o njoj voditi računa. Druga osnovna Tuberonova misao, o kojoj, razumije se, Sanudo šuti i mora šutjeti, jest vrlo zanimljiva, štoviše, prihvatljiva kao vrlo logična: Venecija tajno pomaže dalmatinski puk protiv optimata zbog toga što zna da je plemstvo više sklono ugarskoj vlasti. S obzirom na to da Tubero samo na ovom mjestu govori o bunama u Dalmaciji — podnaslov u tom poglavlju glasi: Dalmatae defectionum minantur; Vladislai regis ignauia; Veneti in Dalmatia plebem concitant, quae Optimatum armis sopitur

76 i povezuje ih s mletačko

—njemačkim borbama oko Pavije, jasno da u toj vijesti izlaže sve što zna o pučkim pokretima u Dalmaciji. To je još jedan razlog zbog kojega njegovu tvrdnju o vođi — svećeniku ne treba odbaciti. Iako istini za volju valja priznati da »Dalmata abbas« nimalo ne štedi crkvene osobe, uključivši i papu, kad treba osuditi njihove mane ili zla djela. Još je jedan razlog koji nam daje pravo da Tuberonovoj vijesti poklonimo dužnu pažnju. Tubero je izvanredan promatrač, vrlo jasno vidi i vrlo oštroumno ocijenjuje ljude i događaje na prijelazu u XVI st. Izvanredna je njegova »digressio« u II poglavlju X knjige u kojoj riješava pitanja »an mercatores et opifices agricolis praeferendi«? Nije bitno što Tubero oštru ocjenu talijanskog patricijata ili točnije trgovačkog sloja stavlja u usta Matiji Korvinu, Tubero pogađa osnovnu misao kad kaže: »Inde Italis, nihil fere nobilitatis inesse.

... existimant, propterea quod Itali, Senatoru etiam ordinis homines, vrbes promiscue cum opificibus incolunt, mercaturamque, exceptis Neapolitanis Potriciiss, vtplurimum exercent, nec plebem, cultoresque agrorum in potestate habent, sed operis faciundis colonos mercede conducunt; stoga ih je kralj Matija, kaže Tubero, kad god se irazljutio, »ignobiles non modo plebeiosque, sed etiam rusticos vocitaret (. ..) cum praesertim Veneti nulla ex parte nobilibus essent adaequandi, et, quia omnes mercaturae student, et, quia militae, quae est potissima, quod satis constat, nobilium ars, operam nauare non solent«.

77 Vladari su prema tome nastojali suzbijati mletačku pohlepu za širenjem granica smatrajući »mercatoribus nauticam magis quam imperium conuenire, quippe quae conuehendis mercibus valde commoda est«.

78 Međutim, da se ne bi pomislilo kako Tubero, oduševljen s ugarskim kraljevima — njemu i Crijeviću

79 ugarski su kraljevi jedina nada u borbi protiv Turaka — ne vidi socijalne razlike u »prekoalpskim« krajevima u pravom svijetlu, valja uzeti u ruke njegov opis Dožine bune u X knjizi »Komentara«. Kad su naime ugarski seljaci irazabrali da im se ne dopušta da sami pođu u borbu protiv Turaka, podigli su se na plemiće. Između jednih i drugih vlada kao neka urođena mržnja uzrokovana postupkom plemstva: »plerique enim nobilium, humanitatis obliti, plebi vt seruis dominantur, itaque plebs, nulla beneuolentia, sed solo metu, qui quidem malus concodiae custos est, suis principibus paret«. Tubero zatim pokazuje kako je Juraj »Skitski« (Georgius Scytha) iskoristio bijes svjetine za sebe. Jer, kaže učeni benediktinac, »est autem proprium multitudinis nihil modeste agere, sed aut libertate abuti, aut humiliter abiecto animo, sese ilterius imperio subiicere«.

80 Prema tome, Tubero zaista nastoji iz svoje samostanske samoće nepristratno promatrati svijet oko sebe dajući o njemu onakvu sliku kakvu je on vidi. Vjerski ga osjećaji — koje bi kao redovnik morao imati — ništa ne priječe u kritici tadašnje crkve, posebno papinstva, pa je u to314