ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 306
vlasteli! Kasnije Novak također ponavlja pretpostavku »da je upravo ovaj posljednji razlog, naime obešćašćenje žena i djevojaka, bio jedan od neposrednih uzroka koji su učinili da se pučka strpljivost prelije«. 19 Ne može nam biti mjerodavna priča trogirskog kneza Viara o silovanju da hi je prihvatili kao »uzrok bune hvarskih pučana protiv plemića«. Tumačeći zbivanja na spomenuti način, Novak, na žalost, miješa dva inače sasvim različita pojma: uzrok i povod! Silovanje je moglo biti samo povod! Uostalom, Novakovo tumačenje uzroka teško je dovesti u sklad i s osnovnim zahtjevom pobunjenika 1510 g. prema kojem se, kako ćemo još pokazati, traži da u vijeće u gradu Hvaru uđu i pučani i vlastela! Premda mu to izvorni materijal ne dozvoljava, Novak tvrdi da su pučani poubijali vlastelu i sami preuzeli vlast! Takve netočne tvrdnje zavele su neke novije autore koji nisu bili voljni ili nisu mogli Novakove tvrdnje kontrolirati Sanudovim vijestima. Novak propušta pokazati kad je prestala tobožnja vlast puka, jer, kako priznaje, u svibnju 1511 g. — stvarno 1512 g. — razmirice između vlastele i puka prestaju, ali je u kolovozu Giustinian potakao »zapretanu vatru« 20 U nastavku teksta Novak se ne udaljuje od Sanudovih vijesti, što drugim riječima znači da je sklon preuzeti i njegove ocjene. Nadalje, premalo se kritički odnosi prema Giustinianovim izvještajima Neobično je u najmanju ruku Novakovo tumačenje poznate Ivanićeve izjave o službi Veneciji. Prema Novaku Ivanić je »bio inače vrlo častohlepan čovjek«, pa je mislio i »na eventualno otrgnuće od republike«! 21 Redajući datume onako kako ih nalazi u izvoru, Novak se ne upušta u kritiku izvornog materijala, ali ne daje ni jasnu sliku zbivanja. Uzalud tražimo u njegovu prikazu bar neki kalendar zbivanja u opaskama ili tumačenje osnovnih akcija pobunjenika u te četiri godine. Zato i nastaje na osnovi Novakovih radova potpuno krivi dojam kao da je riječ o četverogodišnjem ustanku ili, štoviše, o vladavini pučana u tom razdoblju. Na kraju misli da smije s obzirom na tradiciju o buni tvrditi kako su se »junaci« duboko usjekli »u dušu Hvarana«, ali »zaboraviše pojedinosti ovih događaja sačuvav samo jezgru«. 22 No, u priči koju u potvrdu svoje tvrdnje donosi uzalud tražimo bilo kakvu vezu s Ivanićem ili njegovim obješenim drugovima. Obračun do kojega navodno 6. veljače nepoznate godine dolazi ima tek neznatnu vezu s »krvavim križem«, ali nikakvu s Ivanićem. 23 U kratkoj povijesti Hvara koju Novak štampa 1924 g. 24 nalazimo također prikaz »oružanog ustanka«. 25 Ni ovdje Novak ne ulazi u ispitivanje stvarnih uzroka pobune. Ponovno tvrdi kako buna izbija zbog plemićke »bahatosti« i »prezira prema puku« i, dakako, »silovanja pučanskih djevojaka«. 26 Ponovno se pojavljuju »poniženi i uvrijeđeni« pučani i »čudo« koje je tobože spriječilo da puk obračuna s plemstvom već u početku 1510 g. No, kako su pučani po otoku »previše mrzeli vlastelu, a da bi cela urota se rasplinula zato što su neki vođe odustali«. 27 ustanak je ipak planuo. Završava i ovdje prikaz netočnom tvrdnjom o likovima junaka koji su tobože duboko »usečeni u dušu Hvarana«. 28 Međutim, 1972 g. preštampava Novak »Hvar kroz vijekove«, ali tako da uopće ne uzima u obzir nova mišljenja koja su u toku gotovo pedeset godina nastala u historiografiji. 29 Čini nam se zaista nevjerojatnim da Novak i sada ostaje pri nekadašnjem mišljenju da se »čudo« dogodilo i da je ono tobože utjecalo na tok bune. Uzalud naravno očekujemo 306
