ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 280

i privatnika. Nesavjesni činovnici su, često korumpirani, dozvoljavali zainteresiranim strankama odnošenje spisa, i ne samo to, Zadarski trgovci pokupovali su tajno velike količine starih spisa

5 za vrijeme arhiviste A. Lanfranchi-a koji je rukovodio arhivom od 1798.—1806. i od 1810.—1823. godine.

8 U razdoblju od 1824.—1827. godine izvršena su velika škartiranja spisa u arhivu i to preko tisuću svezaka, što tadašnjoj administraciji danas možemo pripisati kao veliki grijeh. Pa ipak, ne možemo decidirano tvrditi da je u to vrijeme Arhiv propadao, prepušten na milost i nemilost administraciji koja je o njemu svijesno vodila malu ili nikakvu brigu, kako bi se dalo zaključiti po onome što je već rečeno ili po, podacima iz literature.

7 Prije bi se moglo reći da je to rezultat poratnih prilika i česte promjene administracije (koje neminovno rezultiraju anarhičnim stanjem) i vremena kad su kriteriji, recimo, za škartirinje spisa bili mnogo neodređeniji nego što su to danas, a zadaci Arhiva drukčiji od današnjih. Podataka o odnošenju arhivalija iz Dalmacije u Beč nađeno je dosta, ali za zadarski arhiv vrlo malo. Izgleda da se nije nosilo tako sistematski kao* iz dubrovačkog arhiva.

8 Sve upućuje na to da je Dvorska kancelarija imala drukčiji odnos prema zadarskom nego prema dubrovačkom arhivu.

9 Najvjerojatnije zbog toga što je Zadar tada bio administrativni centar pokrajine ili zato što je Austrija zatekla organiziranu arhivsku ustanovu

10 koja je imala i svog upravitelja ili naprosto zbog toga što nije imala interesa za ove arhivalije, što je manje vjerojatno. Činjenica je međutim, da 12. VI 1819. godine Vlada u Zadru svojim dopisom broj 11185/4745 obavještava arhivistu zadarskog arhiva da će za nekoliko dana preko Trsta stići iz Ljubljane pošiljka (jedan sanduk) spisa koja sadrži spise francuske uprave koji se odnose na ovo područje. Primopredaja se mora izvršiti na temelju priloženog detaljnog inventara (pisan njemački), što je Lanfranchi i učinio, te sastavio novi inventar na talijanskom jeziku.

11 Ova integracija građe, ako hi je tako smjeli nazvati, svjedoči najrječitije da je Arhiv ustanova o kojoj administracija vodi brigu, pa joj vraća spise iz Ljubljane, jer »joj po mjestu postanka pripadaju«, a to su spisi jedne njoj neprijateljske uprave koja je prestala postojati. Vraćanje spisa iz Ljubljane započelo je već 1816. godine, a izvršeno je u nekoliko navrata. Čitav ovaj postupak temeljio se na poštovanju principa teritorijalnosti koji je bio opće prihvaćeni princip. Spisi francuske uprave, koji su se čuvali uz tekuće spise austrijske administracije u Zadru, smješteni su u Arhiv do godine 1820

12 i to ne u neredu i stihijski kako bi se to moglo pretpostaviti, već sistematski i planiranim postupkom.

13 Izradi Općeg inventara prethodilo je veliko škartiranje spisa u razdoblju, kako smo već rekli, od 1824. do 1827. godine. Akcija za eliminaciju spisa potekla je vjerojatno iz Zadra zbog pretrpanosti skladišta, kako se da naslutiti iz sačuvanih dokumenata.

14 Naravno da to izlučivanje nije moglo biti izvršeno bez odobrenja iz Beča. Svojim otpisom broj .18180/869 od 7. VII 1821. Dvorska kancelarija odobrava Vladi u Zadru, na temelju njenog izvještaja, da i u Dubrovniku uslijedi škartiranje nepotrebnih spisa kako je i predloženo, a da se pri tom poslu moraju pridržavati onih normi koje su i za Zadar bile odobrene.

15 Koje su to norme teško je reći, jer izvještaji nisu sačuvani. Posao oko škartiranja 280