ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 281

se dosta otegao, pa ga Beč požuruje iako prihvaća opravdanje zbog na­stalog zakašnjenja. Vijesti iz 1822. i 1823. o tom škartiranju nema, ili je posao slabo napredovao, pa tek 21. IX 1824. imamo izvještaj Vlade u Zadru upućen komornom opunomoćeništvu. 16 Iz izvještaja je vidljivo da su za škartiranje spisa bili angažirani vladin tajnik De Cattani i fiskalni pristav Scarpi koji su podnijeli svoj izvještaj o izvršenom poslu i detaljan inventar spisa koje predlažu za eliminaciju. Izvještaj nije za­dovoljio zbog male količine predloženih spisa. Na temelju izvještaja, Vlada misli da bi se predloženom listom spisa koje treba eliminirati ne­znatno smanjila ogromna količina dokumenata koja postoji u Arhivu, pa smatra da bi se od preostalih još uvijek moglo naći onih nepotrebnih koje treba uništiti. U tu svrhu imenuje komisiju od pet članova u koju ulaze De Cattani 17 i Scarpi 18 koji su, kako kaže, i do sada tako marljivo na tome radili. Treći član bi trebao biti direktor Pokrajinskog računo­vodstva 19 ili jedan od savjetnika, te četvrti, Gianxic, 20 privremeni di­rektor Arhiva. Na kraju peti, pristav Einspiller, 21 direktor Vladine regi­strature. Zadatak ove komisije je da užurbano nastavi s radom i da utvrdi što bi se iz Arhiva još moglo odvojiti kao nepotrebno. Prijedlog komisije mora biti popraćen brižljivo izrađenim inventarom. Komisija se morala povremeno sastajati i na svakom sastanku voditi zapisnik. Na kraju, Vlada očekuje, poznavajući točnost funkcionera, zaduženih da ovaj delikatan posao dovrše, preciznost i ažurnost. 22 Na temelju izlože­nog nije nam moguće odgovoriti kojim se kriterijima administracija ru­kovodila prilikom eliminacije spisa. Vjerojatno bi se odgovor mogao naći u Beču, jer su spisi koji bi se trebali čuvati u Zadru, a koji bi nam mogli o tome nešto reći propali. Nameće se ipak iedan odgovor, administraciji je bio potreban prostor, pa je, zbog pretrpanosti skladišta arhiva, tražila forsirano škartiranje. Posao je temeljito započet po svim propisima ko­jima se, po postupku, ni danas ne bi moglo naći veće zamjerke. 23 Komi­sija je sastavljena od sposobnih i za tada kompetentnih ljudi, a o svim sjednicama komisije vodili su se zapisnici. Od predložene građe za škar­tiranje pravio se detaljan popis, koji se slao na odobrenje višoj vlasti. Dakle, tu nije bilo nekontroliranog uništavanja. Pogreška je bila u kri­teriju koji se mnogo razlikovao od današnjeg. Rad komisije se nastavio i protegao sve do 1827. godine. Tada je iz Beča 2. III 1827. naređeno Vladi u Zadru da se izlučeni spisi moraju parati i pokidati i putem javne dražbe prodati tvornicama papira. Au­strijskom pedanterijom ta je naredba provedena. Komisija je završila svoj rad i zapisnički predala izlučene spise koi i su smješteni u prostoriji ispod glavnog stepeništa namjesništvene zgrade, dobro zaključani s dva ključa od kojih je jedan bio kod Einspillera, a podvornik registrature je počeo sa paranjem. Isjeckana građa je stavljena u 33 velike vreće i u je­dan sanduk. Unajmljen je brod nekog Ravagnana iz Chiogge, koji je sve prevezao u Veneciju gdje je građa na javnoj dražbi prodana u prosincu 1827. godine. 24 Istovremeno, dok je posao oko pakovanja i otpreme izlučene građe bio u završnoj fazi, Vlada zbog svojih razloga, mijenja direktora Arhiva. Naredbom od 28. VIII 1827. imenovan je fiskalni pristav Scarpi kao član komisije za Arhiv, da odredi dane za izvršenje primopredaje uprave iz­281

Next

/
Oldalképek
Tartalom