ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 279

UDK 930.255 : 001.8 (497.13) OPĆI INVENTAR ZADARSKOG ARHIVA IZ 1828 GODINE Ante Usmiani Arhivska služba u našoj zemlji, koja je u posljednjem deceniju postavljena na sigurnu osnovu na koju može graditi sistematsku politiku službe od posebnog društvenog interesa, a svojim se djelovanjem razgranila i usavršila i postala značajan faktor i pomoć našoj nauci uopće, mora bezuvjetno okrenuti pogled i na prve arhivističke korake kod nas u namjeri da ih se rasvijetli i prikaže javnosti i kao dokaz svoje tradicije i sadašnjeg stupnja razvoja.

1 Namjera, da objavljivanjem starih inventara naših najstarijih arhiva unaprijedimo povijest naše arhivistike, hvalevrijedno je nastojanje, pa ovom prilikom tom cilju prilažemo kritički osvrt Općeg inventara Zadarskog arhiva iz 1828 g. Početkom prošlog stoljeća kad je nastao ovaj Opći inventar, Zadarski arhiv (sada Historijski arhiv u Zadru) već ima stoljetnu tradiciju.

2 Ovo nije prvi pokušaj inventarizacije njegovih spisa,

3 ali je ovo inventar koji je nastao poslije izuzetnih događaja za Arhiv i njegove fondove, poslije burnih i brzih promjena administracije, a tokom 19. stoljeća bio u upotrebi kao Opći inventar arhiva.

4 Njegovu vrijednost povećava činjenica da je za svoje vrijeme temeljito, savjesno i precizno rađen, te da u nekim dijelovima još ni danas nije sasvim zastario. Teško je reći da je sastavljen na temelju saznanja tadašnjih arhivističkih principa, ali neki detalji, možda slučajno, upućuju na to. U svakom slučaju, rezultat je, ako ništa drugo, solidnog poznavanja tadašnje registraturne prakse austrijskog beamtera, opterećene, naravno, naredbama i zahtjevima iz Beča i Vlade u Zadru. Prilike u kojima je nastao inventar nisu bile najsretniji period u povijesti arhiva. U početku svoje vladavine u Dalmaciji druga austrijska uprava vodila je brigu o Arhivu starih spisa, ali je tom svojom brigom osakatila neke vrijedne arhivske fondove. Arhiv je bio uz registraturu Namjesništva posebna kancelarija koju je tada vodio viši činovnik registrature kao njen upravitelj. Povremene poslove u Arhivu vršili su niži činovnici registrature. Na spise su gledali sa svog činovničkog rakursa i cijenili ih uglavnom, samo po tome koliko su mogli poslužiti praktičnim potrebama uprave i kao nezamjenjivi izvor dokaza o imovinskim pravima državnog erara, crkava, općina, samostana 279