ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 64
»fradeli manchanti« čitati sve osim komisiona gvardijanima, i treći put »a requisicion del guardian«, kad se čitaju njegovi komisioni. K tome oni izvršavaju odredbe kapitula XIII —XVI, te XXV, XXVI i dr. Bilježe sve zavještaje i sve dužnike. Poslovi gastalda. I oni treba da su poslušni svojim pretpostavljenima, tj. prokuratorima, gvardijanu i škrivanima i da čine ono što im oni zapovjedaju na dobro i korist cijele skule. Staraju se o posjedima u gradu i izvan njega, pomažući prokuratorima u upravljanju svim dobrima. Poslužuju na oltaru, pale, gase i čuvaju svijeće, pripremaju sve što je potrebno za procesije i pogrebe. Sve janjce koji se na Uskrs blagoslove oni treba da oderu i ispeku u kući prokuratorovoj, a njima za trud ostaju iznutrice i kože. Javljaju prokuratorima o zavještajima i dužnicima, ili nečiji izostanak sa sprovoda i procesija. Vode brigu da sve sestre u određene dane posjećuju crkvu. Kad čuju da je umro neki bratim, sestra ili neko od njihovih, javljaju to svim sestrama da bi došle na sprovod. Poslovi nuncula. Izvršava naređenja starješina. Kad umre neki bratim ili sestra, javlja to gastaldima, koji će obavijestiti sestre, a on obavještava svakog bratima, plemića i neplemića, da svatko treba da otprati mrtvo tijelo do groba. Onoga koji ne dođe, treba da prijavi prokuratorima, i zbog zakletve koju je dao u tome ne smije nikoga štedjeti. Pomaže u svemu što je potrebno gastaldima u njihovoj službi. Zvoni za ophode i pogrebe prema naređenju gvardijana ili prokuratora. Ako je po naređenju starješina poslan da obavi neki posao, onda mora zadužiti jednog od gastalda da zvoni. U bratovštini članovi mogu biti plemići i neplemići, muškarci i žene, redovnici i redovnice, ali u onom broju od 110 ne mogu biti ni žene ni plemići. Taj je broj isključivo rezerviran za one koji su »innobeli«, te se samo iz tog broja biraju oficijali, tako da je uprava bratovštine uvijek u rukama pučana. Kapitul VIII utvrđuje da nitko od plemića ne može imati nikakvo zaduženje u bilo kojoj službi bratovštine, i to se opravdava time što bi netko od njih postavši starješina a kao plemić član gradskog vijeća ili neke druge javne službe, jedno proturječilo drugom (»impediraue uno officio al altro«). Bratovština je neovisna od svjetovne vlasti. Matrikula u kapitulu VIII obraća se svima iz gradskog vijeća koji imaju želju da uđu u bratovštinu, ali samo »a galder et participar dei beni spirituali«. Plemićima se u odnosu na ostale daju izvjesne privilegije imajući prema njima i određeni obzir (v. kapitul VIII). Oni, npr., ne moraju uvijek oblačiti tunike, jedino to treba da rade na Veliki petak i na dan zadušnica. Bratovština sv. Marije, pored toga što su u njoj i plemići, to je staleško udruženje na vjerskoj osnovici. Bratovština se uzdržava od vlastitih prihoda, i to najviše od prihoda raznih posjeda u gradu i okolici, od raznih zavještaja (lasi) i dr. Prihodi su i mnoge novčane kazne za razne propuste i prekršaje bratima i oficijala. Kapitul XII predviđa način kako se primaju muškarci i žene na času smrti ako izraze želju ući u bratovštinu. Njihova se molba prihvaća, ali za vrstu pogreba — prema usluzi — treba da se plati 25 malih lira ili 15 ili 6 malih lira. Sve su to bili prihodi koji su omogućavali samostalno djelovanje bratovštine. 64
