ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 411

Međutim, Kolomanovi nasljednici nemaju ni prilike ni mogućnosti postavljati banove na jadranskoj obali. Njihova je vlast ondje do vladanja Bele III gotovo nepoznata. Zato se tek za Bele III i ponovnog pripojenja Zadra ponavlja situacija iz početka stoljeća

10

. Maur je 1182. g. »comes et tocius maritime prouincie studiosus exercitator«

11

. Nešto kasnije imenuje Bela Dionizija banom Hrvatske i Dalmacije. On presuđuje okružen hrvatskim županima

12

. Ali, Damjan Desinjin je ne samo zadarski knez, nego i »Dalmacie princeps«

13

! Uz njega je prvi poznati podban (vicebanus) Makarije

14

. Bela III se 1194. g. odlučio da svog sina Emerika kruni posebnom hrvatsko-dalmatinskom krunom! Tako se u datacijama zadarskih isprava pojavljuje Emerik (Henrico filio eius (sc. regis Bele) bis coronato Dalmaciam et Croacima feliciter gubernante)

15

. Premda Emerik ne dolazi na Jadran, Damj

anova je vlast ograničena na Zadar. Poznata borba između Emerika i Andrije svršava u krajnjoj liniji pozitivno po Hrvatsku i Dalmaciju, jer je Andrija izborio hrvatsko-dalmatinsko vojvodstvo te nosi naslov »dux Dalmacie et Chroacie«

16

. Budući da ova promjena nije samo formalna, Andrija, ima dovoljno razloga da proširi svoju vlast i nad Zadar. Čini se da tada i herceg i kralj imaju svoje banove.

17 Četvrti križarski rat i smrt Emerika unose promjene u načinu vladanja primorskim krajevima. Premda se u Andrijinoj pratnji nalazi 1205. g. ban Merkurije

18

, njegova je vlast vrlo vjerojatno ograničena samo na Slavoniju

19

. Isto vrijedi i za njegove neposredne nasljednike u časti

20

. Takva situacija ostaje do Andrijina odlaska na Istok kad Poncije de Cruce postaje upravitelj (gubernator) Hrvatske i Dalmacije

21

. Tako se 1217. g. prvi put nakon četvrtog križarskog rata čula riječ kraljevskog najvišeg činovnika i na jadranskoj obali. Njegov nasljednik je Ochuz, koji priznaje u jednoj presudi, da je sišao »ad maritima« upravo zato da raspravlja o banskim pravima

22

. Andrija mu daje i potrebne ovlasti, jer ga imenuje banom Hrvatske i Dalmacije. Međutim, već 1222. g. Andrija II uvodi novost koja će do kraja stoljeća utjecati negativno na upravu u našim zemljama. Naime, on daruje banat s nekim županijama svojoj ženi Jolanti »u miraz« (in dotalicium)

23

. Nije odlučno pri tom činu što Jolanta ne preuzima stvarnu vlast u povjerenim krajevima, ali je kobno bilo to da su članovi vladarske kuće otad mogli raspolagati i banatom. Vidjet ćemo da će se za 10 U Zadar najprije dolazi Farkaš »palatinus comes domini regis Ungarie« (CD II, str. 172). » CD II, str. 180, 181. « CD II, str. 185, 189. » CD II, str. 223. TJ Zadru smatraju Damjanov principat važnijim od kneževske časti i zato notar Blaž, pišući 1190 g. ispravu o vraćanju Mauna samostanu sv. Krševana datira: Damiano Desinnie inclito principe eidem civitati principante«. w CD II, 234. / 15 CD TJ, 267. i* CD II, 290. n Ako je Andrijina darovnica zagrebačkom dekanu Baranu autentična, onda bismo smjeli zaključiti da i kralj i herceg imaju svoje banove (CD II, 353, 355). » CD III, Str. 52. " Naime, Merkurije je šomodjski župan, pa je malo vjerojatno da vrši u isto vrijeme bansku čast na jadranskoj obali. 20 Vidi V. Klaić, n. đj., str. 236 i d. « CD ni, str. 165. 22 CD ni, str. 202. 411