ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 412
njegovim primjerom povesti potkraj stoljeća i Andrija III koji će svojoj majci prepustiti upravu nad svim zemljama do jadranske obale. O organizaciji banata u trećem desetljeću XIII. st. teško je tvrditi nešto sigurno jer je suviše veliki broj nepouzdanih isprava. Čini se ipak točnim mišljenje V. Klaića da se za hercega Bele prvi puta javlja naslov primorskog bana (de maritimis banus). 24 No, zbog razumijevanja kasnijeg položaja bana Pavia valja istaknuti da je uz spomenutog primorskog bana Vojinka još jedan ban! To je Aladar koji nosi naslov bana čitave Slavonije (tocius Sclavonie). 25 Prema tome, potreba je za podjelom banata na dvije časti tako jaka da herceg Bela pristupa toj reformi, ali tako da ostavlja netaknut naslov bana čitave Slavonije, koji je do tog vremena obuhvaćao sve hrvatske zemlje do mora. Takav nejasan odnos između spomenutih banskih naslova ostat će do banovanja Pavlova te će i on sam pokušati da iz tog dvojstva izvuče za sebe što više koristi. Provala Tatara natjerala je Belu IV da pokuša što čvršće vezati uz sebe primorske krajeve. To, kao i potreba da nagradi vjerne pristaše, potiče Belu na korak na koji se do njega nije odvažio ni jedan Arpadović. Naime, Bela je 1242. g. imenovao Dionizija ne samo banom čitave Slavonije, nego i hercegom, vojvodom (dux). Tako Dionizije postaje prvi vojvoda nekraljevskog roda. On će te naslove nositi do svoje smrti. 26 Dionizije upravlja samostalno »čitavom Slavonijom«, tj. područjem od Drave do Jadrana. Ipak u promijenjenim prilikama nakon Dionizijeve smrti Bela više neće imenovati novog hercega. Banom čitave Slavonije imenovan je 1248. g. dotadašnji palatin Stjepan (iz porodice Gut-Keled). 27 Obavještavajući Trogirane o toj svojoj odluci, Bela IV ističe da šalje bana Stjepana »ad partes maritimas« s potpunom vlašću »reedificandi et plantandi honestos et probos ad etiam reprobos destruendi«. 28 Čini se, međutim, da Bela daje Stjepanu i čast »kneza Triju polja« (comes trium camporum), 29 što valja upamtiti s obzirom na to da i Bribirci nose tu čast već u XIII. st. Kad je ban Stjepan imenovan štajerskim kapetanom (1254. g.), kralj mu doduše ostavlja i banat, ali upravu u primorskim stranama povjerava drugim ljudima. Tako na primjer 1259. g. vodi rat s Poljičanima neki »comes Buthco« koji je »dei et regis gratia maritimus banus«. 30 Velika reforma kojoj pristupa Bela IV 1260 g. (nakon gubitka Štajerske) učinila je gotovo suvišnom bansku čast u slavonskoj vojvodini. Naime, Bela daje slavonsko vojvodstvo mlađem sinu Beli kojega zbog malodobnosti zamijenjuie majka Marija. I Marija dolazi »u kraljevstvo Slavoniju« (in regnum Sclavonie) prije svega zbog toga »ad ordinandum et informandum totum statum ducatus carissimi fili nostri ducis Bele«, 31 23 CD III, str. 214. Honorije III potvrđuje Jolanti »specialiter autem banatum cum omnibus pertinentiis suis, comitatum de Warastin cum pertinentiis eius, comitatum Sumugiensem cum suis... et alia que karissimus in Christo filius noster (Andreas) rex Ungarorum, illustris vir tuus in dotalicium tibi concessit«. 2 * N. dj., str. 243. 25 CD III, str. 247. 26 Vidi CD IV, Str. 185, 186, 192, 225, 229, 265, 303. 27 V. Klaić, Povijest Hrvata, i, Zagreb 2 1972, str. 264. 28 CD IV, str. 346. 29 CD IV, str. 391. 30 CD V, Str. 124. 31 CD V, Str. 202. 412
