ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 410

Kako i kada postaje Pavao »banus Croatorum? Prije nego što prijeđemo na rješavanje tog nimalo teškog pitanja valja poći u hrvatsku prošlost do prvih tragova banske titule i ispitati da li se pojavljuje i prije kraja XIII. st. naslov »banus Croatorum«? Jer je odavno poznato da je historijsko pravo jedan od najhitnijih ele­menata na kojem i vladari i »samozvanci« odnosno »uzurpatori« temelje svoju vlast. Banski je naslov od prve pojave u X. st. do bana Pavia dovoljno poznat i istražen pa će nam dati odgovor zašto ban Pavao uzima upravo titulu »banus Croatorum« 4 . Bez obzira koji mu se pridjev dodaje — da li hrvatski, hrvatsko­dalmatinski ili primorski — banski naslov ostaje u Hrvatskoj i Slavoniji stoljećima oznaka za najvišu čast među vladarskim činovnicima. Ban je vladarev zamjenik. Pri tome nije toliko odlučno da li ban »čitave Slavonije« ima zaista vlast od Drave do Jadrana ili njegovu vlast ogra­ničavaju drugi velikaši koji nose iste naslove. A u vezi s banskom čašću Pavia i Mladina Bribirskog valja upozoriti još na jednu činjenicu: njihovi suvremenici i suparnici Babonići i Gisingovci također ne nastoje prisvojiti za sebe ni jedan drugi naslov osim banskoga! To drugim rije­čima znači da su oni kao i Bribirci svijesni činjenice da se najsigurnija oligarhijska vlast može izgraditi na banstvu. Austrijski će vojvoda do­duše počastiti Babonića i naslovom dux 5 , ali taj laskavi, namjerno iza­brani naslov nije nikakav protudokaz tvrdnji da su Babonići sami sebe nazivali samo banovima. Uostalom, treba u vezi s tim raspravljanjem posebno naglasiti da za historičara nije mjerodavno kako naše ljude naslovljuju različite kancelarije od papinske i napuljske do habsburške. Odlučno je ono što se zbiva u zemlji, dakle naslovi koje upotrebljava i daje budimski dvor kad se obraća različitim dostojanstvenicima u »reg­numu«. Stoga nije potrebno ni bana Pavia nazivati »dominus Croatorum« samo zato što je jednom napuljski dvor ili papinska kancelarija iz nemara ili neznanja upotrijebila taj naslov. 6 Pokušajmo razmotriti u najvažnijim crtama 7 naslove i položaj bana »u primorskim stranama« (partes maritime, maritima) za dvjestogodišnje vladavine Arpadovića. Već primjeri prvih arpadovskih banova su vrlo poučni. Naime, vrlo je važno da bana Kledina Kolomanov sin Stjepan ne imenuje samo banom, nego i »vladarem« (princeps), a usto vrši Kledin i čast zadarskog kneza! Sam Kledin ističe da je »per gratiam dei et jussi­onem domini mei Stephani regis princeps hujus provincie et banus« 8 . Provincija kojom Kledin upravlja je Dalmacija, pa je jasno da se Kledi­nova banska čast odnosi na Hrvatsku. Zadarski prior Vitača zove Kle­dina izričito »kraljevskim banom« (regalis banus). 9 4 Vidi V. Klaić, Porieklo banske časti u Hrvata. Hrvatski bani za narodne dina­stije. Hrvatski bani za Arpadovića (1102—1301), Vjesnik zem. arkiva, i, Zagreb 1899, str. 21—26, 65—72, 129—138, 231—243. S T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni CDS, VTJJ, str. 418 (— dalje CD). « Karlo II naziva Pavia 1295 g. (CD VII, str. 205) »Paulus banus maritimus, domi­nus Croatorum«, ali je po sadržaju privilegija jasno da mu potvrđuje doživotno banstvo — o čemu će još kasnije biti riječ — a ne spominje nikakvo »gospodstvo« nad Hrva­tima. 7 Detaljnije o banovima vidi u spomenutom radu V. Klaića (bilj. 4). » CD II, str. 393. 9 CD II, str. 393. 410

Next

/
Oldalképek
Tartalom