ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 375
— ograničen i odabran broj kulturnih dobara, izdvojen iz kruga dobara što ih definira čl. 1 Konvencije; to su, po pravilu, najvrijedniji dijelovi nacionalne kulturne baštine, odnosno kulturnih dobara koja se nalaze na području jedne države ugovornice; — posebni uvjeti lokacije i korištenja kulturnih dobara pod specijalnom zaštitom, odnosno uopće posebne predpostavke za specijalnu zaštitu, razmjerno vrlo precizno fiksirane, a od značenja ne samo za režim te specijalne zaštite, nego i za bolje shvatanje i interpretaciju mnogih osnovnih principa Konvencije; — određeno učešće, odnosno izvjestan utjecaj šireg kruga međunarodne javnosti tj. svih država ugovornica Konvencije i UNESCO-a, pri izboru kulturnih dobara koja se konačno stavljaju pod specijalnu zaštitu; — međunarodna registracija i javna evidencija kulturnih dobara pod specijalnom zaštitom, po detaljno propisanom postupku; — obavezna međunarodna kontrola kojom se provjerava pravilnost i korektnost praktičnog provođenja režima specijalne zaštite; — najpotpuniji vid zaštite kulturnih dobara u vrijeme oružanog sukoba, u granicama sadašnjeg stanja u razvitku međunarodnog prava i postignutog stupnja međunarodne solidarnosti. To su glava obilježja specijalne zaštite, a ujedno su to i bitnije razlike između nje i opće zaštite koja je prikazana u prethodnom poglavlju. Transporti kulturnih dobara Operativna zaštita kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba može dovesti do potrebe, da se neka kulturna dobra moraju transportirati bilo unutar područja jedne države, bilo na teritorij druge države. U takvim slučajevima, na zahtjev zainteresirane države-ugovornice može se transport obaviti pod specijalnom zaštitom (čl. 12, t. 1. Konvencije). Uvjeti i postupak sticanja specijalne zaštite za transporte kulturnih dobara normirani su čl. 17—18 Pravilnika za izvršenje Konvencije, gdje se propisuje: — zahtjev (molba) za transportom pod specijalnom zaštitom upućuje se Generalnom komesaru za kulturna dobra, 164 navodeći: razloge za takav režim transporta; specifikaciju »približnog broja i važnosti kulturnih dobara«; postojeće mjesto njihova smještaja; novo mjesto gdje ih se prenosi; sredstva transporta; put kojim će se transport kretati; predviđeni datum prijevoza, »kao i sve druge korisne informacije« (čl. 17, t. 1. Pravilnika). — Generalni komesar ocjenjuje opravdanost ovakvog transporta; u pozitivnom slučaju konzultira delegate Silä zaštitnica 165 o načinu transporta; izvještava zainteresirane strane u sukobu o odobrenju transporta, »priključujući ovoj notifikaciji sve potrebne informa164 Isto, kao u bilješci br. 158. •« Isto, kao u bilješci br. 161. 375
