ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 353
nijedno postrojenje koje bi predstavljalo vojni cilj«. Uz to se precizira izgled zaštitnog znaka, te određuje, da se smještaj i stupanj vidljivosti zaštitnih znakova prepušta ocjeni vojnih vlasti zemlje domaćina. Dosljedno razlikama u čl. 1 i ovdje se tekst »Modela« ograničava, da će zaštitni znak biti postavljen samo na: »skloništa iz čl. 4 i na izvjestan broj nepokretnih dobara«! 96 Izgled zaštitnog znaka jednako je utvrđen. 97 Sedmo načelo (čl. 7) sadrži obavezu Vlade, dà zaštitni znak upotrebljava samo u opisane svrhe, te da poduzme potrebne mjere kako bi se spriječila »svaka zloupotreba znaka na teritorijima pod njenom vlašću«. Osmo načelo (čl. 8) govori o slučajevima okupacije. Ponajprije, u slučaju okupacije po stranim oružanim snagama (čl. 8, t. 1.), »postojeće vlasti okupirane teritorije upozorit će okupacione trupe na nepokretna i pokretna kulturna dobra, kao i na skloništa za čije je očuvanje zainteresirana međunarodna zajednica«. U slučaju pak vojne okupacije tuđih teritorija (čl. 8 t. 2), »okupacione trupe će se pridržavati postojećih propisa ili ustaljenih običaja okupirane države o zaštiti spomenika kulture, ukoliko se tome izričito ne protive razlozi vojne bezbjednosti«. Osim toga: »nacionalno osoblje, dodjeljeno za održavanje i čuvanje kulturnih dobara, bit će, izuzevši opravdane potrebe, zadržano u službi,« i to će osoblje »uživati potrebne garancije za izvršenje svoje misije bilo na licu mjesta ili za vrijeme putovanja koje će ono eventualno izvršiti pri transportu kulturnih dobara«. Nadalje, također u slučaju vojne okupacije tuđih teritorija (čl. 8, t. 3.), »odgovorne vlasti će poduzeti, nakon konzultiranja nadležnog nacionalnog osoblja, sve mjere koje bi zahtijevalo očuvanje kulturnih dobara, eventualno oštećenih, povjeravajući takve radove prvenstveno domaćim stručnjacima, a ako takvih nema, onda prema značenju objekta odgovarajućim međunarodnim stručnjacima. Takve zaštitne mjere mogu imati, osim u slučaju pune suglasnosti nadležnog nacionalnog osoblja, samo strogo konzervatorski karakter«. Kod ovog osmog načela se također susrećemo s izvjesnim razlikama prema tekstu »Modela« UNESCO-a iz 1951. god. Naime, u prvom slučaju (tj. okupacije od strane stranih oružanih snaga, čl. 8, t. 1.) jugoslavenska deklaracija govori o pokretnim i nepokretnim dobrima, te o »skloništima« a preporučeni »Model« samo o nepokretnim kulturnim dobrima. U drugom pak slučaju (tj. vojne okupacije tuđih teritorija; čl. 8, t. 2.) »Model« uopće ne govori o poštivanju propisa o zaštiti spomeničkog blaga okupirane države, 98 a isto tako ne spominje ni davanje prednosti domaćim konzervatorima kod izvođenja zaštitnih radova. 96 Tekst »Modela« kaže: .. . »qu'un signe protecteur soit appose sur le refuges vises par l'article 4 et sur un certain nombre de biens culturels immeubles qui en aucune circonstance ne serviront« . .. Pošto je nabrojio zaštićene objekte, tekst jugoslavenske deklaracije kaže: ... »i na čijim prilazima neće biti nijedno postrojenje« ... U francuskom tekstu »Modela« izriče se to ovako: . . . »et dont les abords ne comporteront aucune instala ti on« . . . Prema osnovnom smislu ove odredbe bilo bi potrebno na našem jeziku reći: ... »i u čijoj okolini neće biti nijedno postrojenje« . .. 97 U Deklaraciji se navodi: »Gorespomenuti znak sastojat će se iz jednog bijelog punog kruga na kojemu je ucrtan svijetloplavi trokut«. 98 Tekst »Modela« u čl. 8, t. 2. govori samo o pitanju »nacionalnog osoblja«. 23 Arhivski vjesnik 353
