ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 354

Deveto načelo (čl. 9) obavezuje Vladu, da »priznaje kulturnim dobrima izuzimanje od represalija«. Desetim načelom (čl. 10) Vlada pridržava sebi pravo, »da primjenu načela izraženih u članovima 1—8 učini zavisnom od reciprociteta protivničke strane«. Ako taj uvjet ne bi bio poštivan, Vlada potpisnica deklaracije obratit će se generalnom direktoru UNESCO-a tražeći od njega, da formira međunarodnu komisiju, koja bi ispitala i utvrdila da li postoje djela koja se pripisuju protivničkoj strani, a koja bi bila suprotna načelima izraženim u ovoj deklaraciji. Svemu ovome čl. 11 dodaje izjavu Vlade, po kojoj, kada ona bude smatrala da više nije u mogućnosti da se pridržava prethodnih odredbi, da će tada o tome obavijestiti generalnog direktora UNESCO-a. I, napokon, u čl. 12. Vlada moli generalnog direktora UNESCO-a. da tekst ove jugoslavenske deklaracije »dostavi svim državama«. Opće značenje »Modela unilateralne deklaracije«, preporučenog od UNESCO-a god. 1951. prvenstveno je u tome, što taj dokument odražava stupanj suglasnosti postignut na međunarodnom planu u pogledu načela međunarodnopravne zaštite spomeničkog blaga, načela, koja je voljan prihvatiti veliki broj država. »Model« je, naime, prihvaćen na generalnoj konferenciji UNESCO-a. Zatim, u priznanju važnosti akcije za donošenje baš posebne međunarodne konvencije o zaštiti kulturnih dobara u ratu, izraženom sa strane učesnika spomenute generalne konferencije. Konačno, značajan je i napredak u definiranju objekta zaštite, koje teži obuhvatanju što šireg kruga objekata spomeničke baštine, na platformi kategorije »kulturnih dobara«, a ne ograničavajući objekt zaštite na uži krug spomenika. Završni rad na pripremi teksta Konvencije (1952—1954. god.) U toku 1952. god. izvršen je zapravo glavni dio poslova na pripremi teksta Konvencije i njena Pravilnika. Vrijedan doprinos tome dala je radna grupa, formirana od Programske komisije UNESCO-a, na svojim sjednicama koncem novembra i početkom decembra 1952. god." Radnu su grupu sačinjavali predstavnici: Belgije, Kanade, Danske, Egipta, USA, Francuske, Grčke, Izraela, Italije, Japana, Holandije i Velike Britanije. Najviše su pažnje, primjedaba i diskusije izazvala ova pitanja: Objekt zaštite. Bilo je prijedloga da se kategorija »kulturnih dobara« tumači u širem smislu, ali je prihvaćen stav, da se zaštitom po ovoj Konvenciji obuhvate samo »kulturna dobra u pravnom smislu riječi«, jer da bi proširenje temeljno promijenilo »prirodu i objekt Konvencije«, pa i njeno prihvaćanje sa strane država. S tim u vezi dato je i ovakvo obrazloženje: pokretna i nepokretna dobra namijenjena vjerskom kultu i obrazovanju već su zaštićena Haškom konvencijom iz 1907. god. i Washingtonskim paktom iz 1935. god., a ta će se oba pravna akta i dalje primjenjivati na onaj dio dobara, kojih zaštita neće biti regulirana ovom novom Konvencijom. Posebno je naglašeno, da baš haške konvencije predviđaju zaštitu i drugih dobara, koja nisu »kulturna dobra«. U definiranju kulturnih dobara razjašnjeno je pitanje arheoloških spomenika 99 Izvještaj radne grupe objavljen je u: Actes de la Conference generale, septième session, Paris 1952. Resolutions, str. 60—65. 354