ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 378
nirani rukopisi poznati pod imenom neke značajnije osobe svog vremena (1085—1167), i konačno: 9. literatura koja se odnosi na pojedine izložbe minijatura, donesena topografskim i kronološkim redom (1168—1211). Već iz ovog sumarnog pregleda lako je uočiti svu složenost problematike s kojom je autor bio suočen pri sastavljanju ovog djela, koje obuhvaća 17.000 naslova posvećenih minijaturi u najširem značenju. Posebnu poteškoću su mu predstavljali problemi geografske i političke naravi oko atribucije pojedinih rukopisa nekom narodu čije su političke granice u toku stoljeća pretrpjele znatnije promjene, ili raznim međusobno vrlo bliskim i srodnim školama, kao što su npr. flamanska i nizozemska. Autor je tu teškoću nastojao riješiti kako je najbolje znao i umio. Po sebi se razumije da ovako opsežno i složeno djelo nije moglo proći bez određenih nedorečenosti i nedostataka sadržajne ili tehničke naravi. U prikupljanju ovako golemog gradiva autor, naravno, nije uvijek mogao imati u rukama sva djela, pa ponekad nije bio u stanju navesti točan broj stranica od kojih se svako od njih sastoji, što bi, bez sumnje, veoma korisno poslužilo čitaocima a ujedno još više doprinijelo znanstvenoj vrijednosti ove bibliografije. Premda se, osim toga, autor trudio da bude što iscrpniji, po sebi se razumije da nije mogao baš sve navesti što je kod pojedinih naroda, posebno manjih, o tom predmetu napisano. Već samo praćenje takve literature predstavlja svojevrstan problem, posebno ako se ima na umu da gotovo svakog dana na tako širokom području iziđe poneki članak ili knjiga koja bi zaslužila da bude uvrštena u ovu bibliografiju. Tako je autor od trenutka predajeTUkopisa svoje knjige u tisak do danas skupio više stotina naslova koje kani objaviti u posebnom dodatku. Prigovor se može staviti tehničkoj opremi Donatijeve knjige, koja obuhvaća dva pozamašna sveska. Umjesto rimskih ili arapskih brojeva svesci su označeni s jednom, odnosno s dvije ne odveć uočljive zvjezdice, što svakako predstavlja poteškoću u njihovu citiranju. No, usprkos ovim malim nedostacima, koji su u jednom takvom pothvatu gotovo neizbježni, sasvim je sigurno da je Donatijeva knjiga dosad najbolja i naj kompletni ja bibliografija posvećena minijaturi, te kao takva nezaobilazna u bilo kojem ozbiljnijem proučavanju minijature. S. Krasić V. SA VIC, V. ERCEG, E. HADZlC, H. HASANDEDlC, S. IVANKOVlC, E. MARlC, M. STAMBUK, VODIČ KROZ FONDOVE I ZBIRKE ARHIVA HERCEGOVINE, Izd. Arhiva Hercegovine Mostar, sveska 1, Mostar 1973, str. XIV + 210. Koncem kolovoza god. 1973. Arhiv Hercegovine objavio je Vodič kroz fondove i zbirke Arhiva. Vodič je djelo navedenih autora, zatim članova redakcije [str. II] i svih radnika »koji su do sada radili u Arhivu jer su — ističe se u uvodnim napomenama — doprinijeli obavljanju posla na Vodiču« [str. IX]. Budući da je vodič jednog arhiva najvažnije djelo same ustanove i budući da do sada nijedan arhiv u BiH, koliko smo informirani, nije objavio vodič kroz fondove i zbirke svog arhiva, treba odati priznanje radnicima Arhiva Hercegovine i autorima Vodiča na planu, radu, poteškoćama i uspjehu koji su postigli objavljivanjem Vodiča kroz fondove i zbirke Arhiva Hercegovine. Prvu knjigu izdanja Arhiva Hercegovine Mostar možemo promatrati po sadržaju same knjige [str. III —VII] i knjigu kao cjelinu. Kad promatramo Vodič kroz fondove i zbirke Arhiva Hercegovine preko sadržaja, može se uočiti podjela knjige na tri dijela. U prvom dijelu nalaze se Uvodne napomene [str. IX—XI] i Istorijat Arhiva Hercegovine Mostar 378
