ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 375

PRIKAZI — RECENZIJE UDK 930.25 (048.1) VLADIMIR MOSIN, ANCHOR WATERMARKS, Amsterdam (The Paper Publications Society), 1973, str. XXXVI + 138 + 367 ilustracija + 1 pregled stiliziranih vodenih znakova. U »Monumenta chartae papyraceae historiam illustrantia«, koja izdaje The Paper Publications Society u Amsterdamu, kao XIII svezak izišao je rad našeg poznatog stručnjaka Vladimira Mošina o vodenim znakovima u obliku sidra. V. Mošin se počeo baviti vodenim znakovima već krajem I svjetskog rata u vezi s kodikologijom i datiranjem rukopisa pisanih na papiru. Rezultatima filigranologije prema publikacijama Tromonina, Lihačeva i Briqueta služi se 1919. u svom radu u komisiji što ju je osnovala sovjetska vlast za likvidaciju vjerskih ustanova, koja je imala zadatak inventarizirati rukopise i stare tiskane knjige u knjižnicama ruskih manastira i crkava u Kijevu i okolici. Na temelju vodenih znakova datira i grčke i slavenske rukopise u Jugoslaviji, a posebno zbirku na Athosu. Kao direktor arhiva JAZU u Zagrebu od 1948. posebno se posvetio filigranologiji. Osniva odjel za vodene znakove, gdje je zajedno sa svojim suradnicima (Seidom Traljićem, Verom Hof mann i Ljerkom Madirazzom) osnovao zbirku od 15.000 vodenih znakova i posebnu biblioteku. 1954. izišao je i njegov sažeti prikaz, prvi te vrste kod nas, Filigranologija kao pomoćna historijska znanost (»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, I, 1954, str. 25—93), a 1955. izlazi na njemačkom njegov rad Die Evidentierung und Datierung der Wasserzeichen u »Papiergeschichte« (V, Mainz, 1955, str. 49—57). Plod njegova rada na filigranologiji u Arhivu JAZU u Zagrebu jest djelo koje je u dva sveska izradio zajedno sa Seidom Traljićem Vođeni znakovi XIII i XIV st. Taj je rad učinjen na temelju provenijencije papira (uglavnom iz Italije) i obuhvaća većinom vodene znakove iz arhiva u Dalmaciji. Na poticaj E. I. Labarrea, utemeljitelja The Paper Publications Society, pripremao je i izdanje vodenih znakova u inkunabulama s kraja 15. st. Međutim, V. Mošin tada odlazi u Nacionalnu biblioteku u Beograd, gdje osniva također posebni odjel za proučavanje vodenih znakova. Ta zbirka je dosegla broj od 30.000 vodenih znakova, poredanih po rukopisima i tipovima. Za svog boravka u Beogradu V. Mošin počinje rad na izdavanju specijalnih zbirki vodenih znakova posvećenih jednom vodenom znaku. Zajedno s M. Grozdanović-Pajić izdaje zbirku vodenih znakova o vazmenom jaganjcu (Agneau Pascal, Album des filigranes, I, Beograd 1967) te o kruni sa zvijezdom i polumjesecom (Das Wasserzeichen »Krone mit Stern und Halbmond« u »Papiergeschichte«, XIII, Mainz 1963, str. 44—52). V. Mošin je rezultate filigranologije iskoristio u svojim brojnim raspravama o ćirilskim rukopisima, a napisao je i posebnu raspravu o vodenim znakovima najstarijih srpskih tiskanih knjiga (»Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti u Beogradu«, XI 1967, str. 7—29). Najnovija knjiga V. Mošina samo je nastavak tog njegova plodnog rada na filigranologiji. I u ovoj knjizi on se ne zanima poviješću papira ni njegovom izradom kroz povijest, već filigranologiju promatra u službi paleogra375