ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 344
Kako je došlo do Lučićeva kraćenja, teško je reći, ali vjerojatno je da je do toga došlo, s jedne strane, zbog isto tako nepotpunog i zagonetnog oblika promulgacije, koja je također veoma skraćena i koja glasi, kako ćemo vidjeti, samo »universis etc.«. S druge strane, možda je do takva kraćenja u intitulaciji došlo i zbog toga što je to bio uobičajen postupak pri prepisivanju većih tekstova, ili pri prepisivanju iz nekog prijepisa, ili pri prepisivanju u notarski neovjerovljeni tekst. Bilo kako bilo, takva su se kraćenja primjenjivala i pri prepisivanjima u registre, a i inače, kao što vidimo iz jednog primjera povelje kralja Karla II Napuljskog od 19. VIII 1292, 72 gdje intitulacija glasi posve jednako kao i kod nas, samo što se kaže »Carolus II. etc.«. Dakle, nema ni riječi »rex«, nego samo ime kralja i znak kraćenja »etc.«. Očito je to, dakle, bila dosta raširena i uobičajena praksa kraćenja intitulacije pri prepisivanju povelja u to vrijeme. 2. Inskripcija. Kako smo već naveli, tekst inskripcije ili adrese ovdje je također neobično kratak, te ima samo uobičajenu prvu riječ inače uobičajene formule inskripcije za to vrijeme, tj. »Universis« i uz to još samo znak kraćenja »etc.«. Taj »etc.« možda je bio i znak da je nešto ispušteno, tj. nastavak formule, vjerojatno »universis Christi fidelibus presentem paginam inspecturis«, kako je zabilježeno u tekstu inskripcije u jednoj drugoj povelji kralja Andrije — od 1. kolovoza 1299. 73 Inače je u poveljama kralja Andrije iz tog vremena češća formula inskripcije »omnibus Christi fidelibus présentes literas inspecturis«, 74 ali, kako smo vidjeli, neke su počinjale i riječju »universis«. Što se tiče ovog neobičnog kraćenja, za koje u »Codexu diplomaticusu« nemamo analognog primjera za to razdoblje, mogli bismo pokušati nagađati da je nama nepoznati prepisivao, možda i sam Forstal, jer i u njegovoj varijanti teksta već postoji takvo kraćenje, naišao na neke veće zapreke u čitanju tog mjesta zbog nejasnog, blijedog ili jače oštećenog teksta. Međutim, vjerojatnije će biti da je on ili netko drugi taj tekst na takav način svjesno skratio, kao što je, analogno tome, ili Lučić ili neki njegov pomagač ili prepisivač skratio formulu intitulacije, koja je, kao što smo vidjeli, upravo na identičan način skraćena u Lučićevu tekstu, dok je svi drugi tekstovi, pa i Forstalov, imaju u duljem obliku. U zaključnom dijelu pokušat ćemo i jednom drugom hipotezom razjasniti ovo i još neka druga neobična mjesta ove povelje. 3. Arenga. U poveljama kralja Andrije susrećemo gotovo redovito arengu, iako za ovu našu arengu možemo ustvrditi da se razlikuje od drugih po svojoj duljini. Arenga kancelarije kralja Andrije uvijek spominje veliku kraljevu darežljivost, dobrohotnost i slično, ali nije dulja od jedne rečenice, koja se sastoji od 3—5 redaka. Jedino povelja od 1. kolovoza 1299. 75 u kojoj kralj Andrija »prima buntovne Baboniće u svoju milost«, predstavlja svojevrstan izuzetak u tom pogledu, te u toj povelji arenga iznosi gotovo 8 redaka. Po svom sadržaju, slično kao i druge, naglašava veliku kraljevu dobrohotnost i velikodušnost, koja je, međutim, u povelji Pavlu Šubiću i njegovoj braći očito na izuzetan način prenaglašena. Htjelo se, izgleda, na poseban način pokazati kako " Isto, str. 99. 73 Isto, str. 350. 74 Isto, str. 4. 75 Isto, str. 351. 344
