ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 337
Svi ti rukopisi nalaze se inače u već poznatim rukopisima Stematographije kao posebna poglavlja. Veoma je vjerojatno, međutim, da na drugim mjestima, u Beču, - Budimpešti, a možda i još negdje, postoje i neki drugi Forstalovi rukopisi iz kojih bismo možda mogli doznati još koji podatak više o izgubljenom originalu, odnosno o još nekom prijepisu povelje iz 1293. godine. Poznato je da su spisi, i rukopisi, povelje i sva druga arhivska građa nekadašnjih arhiva obitelji Zrinskih i Frankopana razasuti na sve strane, a još ni izdaleka nisu izvršena potrebna istraživanja da se utvrdi gdje se sve ta građa nalazi, a pogotovo da se utvrdi njezin točan sadržaj, tj. da se pristupi njezinu konačnom popisivanju i daljoj obradi. S pitanjem rasutosti, razbacanosti i iragmentarnosti te građe povezano je i pitanje pronalaženja, odnosno mogućnosti pronalaženja originala naše povelje. M. Forstal spominje i citira ovu povelju pod brojem 490. na nekoliko mjesta i u svojoj Stemmatograpriiji i u Genealogiji obitelji Subić, koja se također nalazi među spomenutim obiteljskim spisima iz arhiva Zrinskih u Čakovcu, a sada u Arhivu Hrvatske. U Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti među spisima Ugarske komore nalazi se i popis spisa obitelji Zrinski koje je zaplijenila Ugarska komora 1671. god., pa se vjerojatno i tamo spominje ova povelja, a lako je moguće da se tamo krije i original. 69 U Nacionalnoj biblioteci u Beču pod sign. cod. 7913 nalazi se repertory dokumenata koji se čuvaju u Haus- Hof- und Staatsarchivu, a prije su se nalazili u dijelu carsKog arhiva u Gracu, pod nazivom »Schatzgewölbe«. Tu se, među ostalim, prema tom popisu treba nalaziti i ugovor između Pavla bubica i grofa Henrika goričkog o ženidbi njihove djece, pa postoji mogućnost đa bi se tu mogao pronaći i original naše povelje. 0 " U tom smislu može se reći da original nije izgubljen i da se može očekivati i njegovo pronalaženje. Prije nego što prijeđemo na diplomatičku analizu teksta same povelje, navest ćemo, kako smo već spomenuli, tri glavne varijante tekstova o kojima je do sada bilo govora, i to tako da najprije navedemo do sada poznate tekstove, tj. Smičiklasov i Forstalov (iz njegove Stemmatographije), a nakon toga i Cupareov prijepis, ali radi jednostavnosti navodimo samo početak Cupareova prijepisa, gdje se on više razlikuje od Smičiklasova teksta, s tim da kasnije ne navodimo više cijeli tekst, koji je gotovo isti kao i kod Lučića i Smičiklasa, nego navodimo samo varijante, tj. ona mjesta gdje se razlikuje od Smičiklasova teksta. Uz Cupareov tekst donosimo i tekst same ovjere Ivana Cuparea. Zatim donosimo još i ona mjesta gdje se razlikuju tekstovi Smičiklasa i onog prijepisa što se nalazi među Forstalovim spisima, 61 te na kraju naglašavamo one razlike između Smičiklasova i Forstalova teksta koje potpuno mijenjaju smisao same povelje. 59 Popisi građe čakovačkog arhiva nalaze se danas u Državnom arhivu u Budimpešti (v. bilj. 58). 60 SCD, VII, str. 394; usp. također bilj. 58. 61 AH, Obitelj Zrinski, kut. 2, st. sign. Hung. f. 280, fol. 20—25. 22 Arhivski vjesnik 337
