ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 327

UDK 930.22 DIPLOMATIČKO-POVIJESNA ANALIZA POVELJE HBVATSKO-UGARSKOG KRALJA ANDRIJE II (III), KOJOM SE BRIBIRSKOM KNEZU, HRVATSKOM BANU PAVLU SUBlCU PODJELJUJE NASLJEDNO BANSTVO (1293. g.) Miljenko Pandžić Uvod U povelji izdanoj 1293. godine posljednji Arpadović Andrija II (III), hrvatsko-ugarski kralj, »prvi puta u povijesti«, kako je napisao Vjekoslav Klaić,

1 podjeljuje hrvatskom banu Pavlu iz roda bribirskih šubića nasljednu bansku čast, njemu i njegovim nasljednicima. U to je vrijeme Pavao Subić već stvarni feudalni gospodar ili »dominus«, kako se kasnije naziva u svojim poveljama i kako ga drugi nazivaju, velikog dijela tadašnje Hrvatske i Dalmacije, a uskoro postaje i ban »dominus« Bosne. Prema tekstu povelje postaje i pravno, »de iure«, upravo to što već »de facto« i jest. Možda je on zaista bio toliko jak da stvarno i činjenično osigura svojim nasljednicima i bansku čast i feudalno gospodstvo nad »barunima, gradovima i selima

...« kao što govori jedna druga povelja, izdana od Andrijina takmaca za hrvatsko-ugarsko prijestolje, Karla II, napuljskog kralja.

2 Pitanje koje nam ovdje nameće povijesna pozadina zbivanja u Hrvatskoj i Ugarskoj krajem 13. st. jest upravo to da li je banu Pavlu bilo dovoljno samo posjedovanje i banovanje, kao da Ugarske, Napulja, Venecije i drugih i nema, pa mu je dovoljna autarhičnost njegove malene ali konzistentne »vojvodine«, jer to je naslov koji je sam za sebe na svojim novcima dao iskovati i, koliko znamo, ni od koga nije tražio pravnu potvrdu i dozvolu za taj naslov. Da li je, dakle, takvu potvrdu mogao i ne tražiti za svoje bansko gospodstvo, nasljedna dobra i zemlje ili je u danom momentu zaključio da je potrebno zatražiti, pa i zamoliti, od mjerodavnih vlasti, od kraljevskih organa, od tadašnje kraljevske vlasti, koja ma koliko bila u to vrijeme nesigurna, ipak je bila, makar i djelomično, međunarodno priznata (Venecija je tu odigrala svoju ulogu za Andriju III Mlečanina!),

3 a u zemlji svakako prisutna, 1 Vj. Klaić, Bribirski knezovi, Zagreb 1897, str. 59 i đ. 1 Vidi ispravu Karla II od 19. kolovoza 1292: Smičiklas, »Codex điplomaticus«, vol. VII, Zagreb 1909. (u daljem tekstu SCD), str. 105. (»cum omnibus baronibus, vasallis . . .«). * Andrija III rođen je u Venciji ođ majke MleČanke; i ona i njezin brat, a vjerojatno 1 drugi savjetnici mletački, igrali su veliku ulogu u Hrvatskoj kao hercezi. Usp. i G. Novak, Pavao bribirski, ban Hrvata, Split 1932, i tekst J. Sidaka u Historiji naroda Jugoslavije, I, str. 710. 1 d. 327