ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 301
ugarska komora šalje carev nalog o ubiranju drugog dijela dike za 1571, nije sigurno da je i prvi dio ubran po čitavoj Slavoniji. Uostalom, Maksimilijan je odlučio vratiti slavonskom plemstvu, napose banovima, »milo za drago«. Unatoč vrlo revnom vršenju dužnosti — sabor hvali banove zato što nisu izgubili nijednu utvrdu 275 — banovi ne dobivaju plaću, tako da su odlučili, kako doznajemo iz saborskih zaključaka, da »propter nimiam inopiam, deposito officio banatus, ex his afflictis confiniis in alia régna sesse conferre«. 276 No ni na tom saboru nema riječi o kraljevskom porezu, ali se dosta raspravlja o dimnici. Banski vojnici ponovo ne dobivaju plaću, 277 i ban Draskovic ne želi više u takvim uvjetima banovati. Ipak ga vladar ne namjerava riješiti dužnosti. Zagrebački sabor od 2. VI 1572. određuje samo kratko plemiće koji će biti dodijeljeni kraljevskim dikatorima, ali se o roku kad diku treba ubirati još ne raspravlja. Dikatori treba da provedu najprije novu konumeraciju. 278 Kako se novi sabor od 10. VIII 1572. 279 bavi prije svega pitanjem tko će ići na krunidbu nadvojvode Rudolf a, dospijeva se jedino prihvatiti Mihajla Vrnocija, koga je kralj već imenovao »in dicatorem totius regni Sclauoniae«. I ugarska mu komora nalaže da požuri s ubiranjem dike »ut militibus in confiniis regni constitutis emerita stipendia exsolvi possint«. Ugarska komora obavještava kralja tek potkraj godine da dikator napreduje u svom poslu i da se reviziji popisa protive samo »Transcolapiani«, koji ga uopće ne puštaju na svoje posjede. 280 Međutim, na posljednjem saboru iste godine staleži se ispričavaju što bez njihove krivice dikator nije ubrao diku u zagrebačkoj i križevačkoj županiji. Oni su mu dodijelili svog čovjeka. No, čim se skupi »subsidium suae maiestatis« za oba roka, oni će ga odmah dati dikatoru. Kasnije se doznaje da je dikator bio bolestan. Komora ga posebno upozorava da ništa od skupljene dike ne daje banovima bez vladareva dopuštenja. 281 Tako je tek početkom 1573. ugarska komora mogla prihvatiti Maksimilijanov nalog da se banskim vojnicima »kao i prošlih godina« isplate plaće iz slavonske dike i takse slavonskih gradova. / Prema tome, ostaje činjenica da slavonsko plemstvo upravo u godi/ nama bune vodi ogorčenu borbu protiv novog vladara, koji nastoji / povećati svoje prihode od ratnog poreza. Kako vladar pristupa rješavanju tog problema odveć naglo, odgovor je plemstva, premda vara vladara, -^1 također žestok, i ono, prelazeći u drugu krajnost, uopće ne isplaćuje l diku vladaru. * Međutim, teško bismo shvatili ustrajnost slavonskog plemstva kad ne bismo znali što se zbivalo u isto vrijeme na zajedničkim požunskim saborima. Premda je problem ovdje i ondje isti, rješava se u Požunu na nešto drugačiji način. God. 1554. uspijeva plemstvo ozakoniti zaključak da je porezna jedinica doduše porta ili sessio censualis, ali i takva koja ima dva, tri ili više stanovnika (etiamsi duos, tres aut plures habitatores in se continerent). Spaljene se i nove kuće ne oporezivaju, ali libertini 175 Acta comitialia, III, str. 331. 276 Acta comitialia, III, str. 332. 277 Acta comitialia, III, str. 335. 271 Acta comitialia, III, str. 345—348. 279 Acta comitialia, III, str. 351—354. 280 Acta comitialia, III, str. 357. 281 Acta comitialia, III, str. 360—365. 301
