ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 302
ne uživaju više nikakav oprost. 282 No čini se da ni taj zaključak nije proveden u život, jer je 1557. predlaže drugi sistem oporezivanja. Tada je odlučeno da dikatori izbroje po plemićkim posjedima sve kuće i tada neka točno određenu poreznu svotu podijele prema imovnom stanju podložnika, ali tako da nikoga ne izuzmu od plaćanja poreza. Ima, naime, zaključuje sabor, među libertinima mnogo vrlo bogatih podložnika koje treba primorati da plaćaju porez. Ferdinand se složio s tim prijedlogom dodajući da sudac ili vlastelin »faciat limitacionem seu distributionem dicae«, i to tako »quod diues pauperem reuelet«. Unatoč tome ne prodire prijedlog o oporezivanju prema domovima već se isti sabor vraća na stari sistem, tj. na čitavo selište (intégra sessio), koje bez obzira na broj kuća čini poreznu jedinicu. Otad se, kao i u Slavoniji, vodi s vladarem dvostruka borba: za sniženje svote ratnog poreza i protiv oporezivanja po kućama. Plemstvo također obnavlja prijedlog o donjoj granici podložničke »sposobnosti plaćanja«, tj. smatraju da podložnik koji ima imanje vrijedno manje od 6 forinti ne smije biti oporezovan. Ipak još za Ferdinandova života ne dolazi do uspješne nagodbe između vladara i sabora. Ugarska komora upozorava vladara 1563. da dika već 4 godine nije plaćena i zato neka je zajedno s komorskom dobiti (lucrum camere) sam ubere. Naime, komora je ustanovila da se pri ubiranju dike tako vara da se od 40,50 i 60 porta prijavljuje i zapisuje po 6,7 ili najviše 10 porta. Najviše su tome krivi zastrašeni vlastelinski suci, koji se zaklinju na onoliko porta koliko im vlastela odrede. I mnogi plemići nakon službenog ubiranja dike odlaze na svoja imanja i uberu ono što su prešutjeli. Neka se, prema tome, ne vjeruje plemićkom sucu »cum is sit mancipium domini sui«, 283 nego neka se dika plaća prema vlastelinskom poreznom registru (sed quodquot domino terrae censum annuum soluunt et facultates ad valorem sex florenorum obtinent). Uostalom, neka se pitaju i susjedi »sit ne is sessionalis et domino terrae tributarius nec ne«. 284 Prihvaćajući prijedlog ugarske komore, vladar odmah određuje porez od tri forinta, ali dopušta da se »duae mediae pro una intégra et item quattuor quarte pro una intégra dicentur«. 285 Novi vladar Maksimilijan II počinje i u Ugarskoj ogorčenu borbu za povećanje dike. Prema njegovu prijedlogu iznesenom 15 6 6. 286 treba sistem oporezivanja prema portama ukinuti i uvesti oporezivanje »per fumos seu viritim«. Treba također imati na umu materijalno stanje podložnika, no u vrijednost njihove imovine neka se ubroje i nekretnine i nasljedstva. Međutim, Ferdinanduvo odobrenje da se »čitava porta« ili »čitava sesija« obračunava prema četvrtinama, polovicama ili trećinama izaziva neželjene posljedice. Jer su neki između regnikola, »hac occasione accepta, uniuersos etiam comitatus ac ditiones praecipuarum arcium in tertiarios et qwartarios redegerint«. Prema tome, plemstvo vrlo brzo iskorištava saborski zapljučak od 1563. i, kako se Maksimilijan II tuži, pretvorilo je svoje posjede u »četvrtinačke«, »trećinske« ili »polovinske« porte ili sesije i na taj način, dakako, osjetljivo smanjilo vladarske prihode. Stoga nas, gledamo li na sesionalni popis susjedgradsko-stubi282 Monumenta comitialia, III, str. 502. 383 Monumenta comitialia, IV, str. 40. 284 Monumenta comitialia, IV, str. 514. 285 Monumenta comitialia, IV, str. 556. 288 Monumenta comitialia, V, str. 33. r • 302
