ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 300
odnosno dimovima. Osim toga, još uvijek nije počelo ubiranje dike. 267 Nadvojvoda Karlo šalje tada svoje ljude da istraže istinito stanje stvari i nalaže banovima da im u tom poslu pomognu. 268 Međutim, on ne računa na otpor bana J. Draskovića, koji sprečava istragu, zahtijeva da se sastane sabor. Ban, nadalje, odbija nove poslane dikatore tvrdeći »se tales vir os in dicatores constituisse, de quorum fide atque integritate nullum esse dubium, eosque in connumeratione ipsa fideliter processisse«. 269 I tako, unatoč, naporu ugarske komore i nadvojvode, zaslugom bana Draskovića dolazi do saborskog sastanka tek početkom iduće godine. To, drugim riječima, znači da je i čitava 1570. godina prošla a da se slavonsko plemstvo uopće nije složilo s vladarem u sistemu ubiranja, te prema tome nije plaćalo diku onako kako je on to želio. Na siječanjskom saboru 1571. plemstvo najprije prihvaća nadvojvodu Karla kao neizbjezivo »nužno zlo«, a zatim, kao da je s dikom i novim popisom sve u redu, sabor zaključuje da će do 2. II platiti diku u visini od 62 1/2 denara. Kratku i naoko pokornu odluku shvatit ćemo tek ako pratimo dalja zbivanja. Naime, ban Draskovic je ponovo, zajedno s nekim slavonskim velikašima, zabranio popisivanje bez prethodnog odobrenja sabora, a sabor može sazvati samo »vaše veličanstvo«, dakle car Maksimilijan. 270 Nadvojvoda Karlo ipak šalje svoje dikatore sa zadatkom da » omnia oppida et villas adeant et oculata inspectione perlustrent, quot quaelibet habeat portas sive fumos, eosque in scripta redigant et cum eorum relatione ad cameram hanc maiestatis vestrae sacratissimae referant«. 271 U međuvremenu sabor pod Draškovićevim vodstvom odbija novi popis pošto dolazi »publico in loco« do sukoba s Franjom Tahom, koji tuži zagrebački kaptol da ima više od 2000 kmetova, a da je ipak prijavio jedva 200 porta. Uostalom, bilo je javno rečeno (dictum fuisset ibidem publice) da bi se na imanjima pokojnog bana Petra Erdeda i zagrebačkog kaptola moglo naći toliko kmetova koliko ih je prijavljeno u čitavoj Slavoniji. 272 Maksimilijan II je doista ukorio banove zbog takva postupka, koji naziva zloupotrebom i ponovo im nalaže da pomognu dikatorima. Posebne su zapovjedi upućene i slavonskim velikašima i plemićima. 273 Dok su vladar i nadvojvoda još mogli očekivati da će pojedinci primiti njihove dikatore, plemstvo u cjelini, dakle, sabor, koji se sastaje 5. IV 1571, ponovo oštro ustaje protiv nove konumeracije. Jer revizija popisa je uperena protiv »libertates et priuilegia praefati regni maiestatis sue Sclavoniae«, nečuvena je i neka vladar ne dopusti da se provede. 274 Dikatori se unatoč novim vladarskim nalozima vraćaju neobavljena posla i sve što postižu jest to da su bolje upoznali u čemu se sastoji prijevara u popisu! Naime, prema postojećim zakonima dika se ubire na osnovi izjave i zakletve seoskih sudaca, koju, kako predlažu, treba dokinuti. Neka se dikatori ne oslanjaju na izjave sudaca. Premda 267 Acta comitialia, III; str. 299. »... depraehenđimus magnum desertum et multa oppida ac villas capituli praesertim Zagrabiensis ad Castrum eius Zyzek pertinentes ex ipsa connumeratione esse per dicatores ipsos omissas, eamque connumerationem non villatim, sed saltern per fumos et districtus esse conscriptam, quae res manifesta fraude et suspitione non caret.« 2 *» Acta comitialia, in, str. 300. 269 Acta comitialia, III, str. 300. 2 ™ Acta comitialia, III, str. 312. 271 Acta comitialia, III, str. 313. 272 Acta comitialia, III, str. 312—313. 273 Acta comitialia, III, str. 316. 2 " Acta comitialia, III, str. 320. 300
