ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 294
vrijeme ne izaziva, koliko je poznato, ni kod podložnika neki otpor, što je u krajnjoj liniji i razumljivo. Međutim, 1574. rješava slavonski sabor problem dotad neupotrebivih kmetova vojnika na drugi način. Sabor također smatra da je besmisleno tjerati nevjeste ljude na bojno polje ili na Krajinu, i zato predlaže da se sa svih velikaških i plemićkih posjeda ubire dimjoàoa^ (pecunie fumales) za 200 pješaka, koji će otad pod vodstvom podbana čuvati straže na Kupi i na Krajini, dok će 20 pješaka u Očuri i 20 u Medvednici braniti pristup vlasima ili martolozima. Oni, tj. haramije, kako se zovu ti kraljevinski pješaci, pod zapovjedništvom svojih vojvoda i desetnika bit će u službi kraljevstva 4 mjeseca. Za uzdržavanje tih kraljevinskih straža određuje se po svakom dimu (a singulo fumo) dimnica u visini od 1 ugarskog forinta. 229 Tako je Slavonija dobila svoju vlastitu vojsku, stvarno stražarske čete koje nisu ovisile ni o vladaru ni o krajiškim zapovjednicima. No, već 1577. predlažu se na saboru, u vezi s vojničkom organizacijom, dvije vrlo karakteristične izmjene: plemeniti pređijali topuske opatije zahtijevaju da ih se oslobodi od plaćanja dimnice (u visini od 10 denara), a zauzvrat će sami čuvati prijelaze kod Degoja, Pokupskog i Šišinačkog protiv Turaka; s druge strane, »svi vojvode i haramije gospode regnikola« koji čuvaju Kupu odriču se trećine svoje plaće i prepuštaju je saboru ako im se odmah isplate preostale dvije trećine! 230 Dakle, predijali moraju zbog siromaštva preuzeti stražarsku službu, a haramije vrlo brzo pronalaze način da od nemarnog plemstva utjeraju zaostalu plaću. 4. Kraljevski, kralj evinski i crkveni tereti a) Ratni porez (dica, subsidium, iuvamen) Porezni sistem kojim Matija Korvin pokušava napuniti ispražnjene kraljevske blagajne ne preživljuje svog tvorca. Za nemoćnih njegovih nasljednika gotovo sve propada. Mohačka bitka ostavlja potpuni nered u zemlji, tako da plemstvo u Slavoniji ne osjeća da je porez »orsaška« obveza. Međutim, valja naglasiti da u čitavom XVI st. pitanje ratnog poreza ostaje samo obveza slavonskog plemstva! Bilo je doduše pokušaja, kako ćemo još pokazati, da se i onaj dio zagrebačke županije na koji se upravo u XVI st. počinje prenositi ime Hrvatska također oporezuje, ali vladar u tom pogledu ipak nije mogao provesti svoju želju. Tako je i ova »nova Hrvatska« sačuvala izuzetan položaj koji je imala nekadašnja Hrvatska u XV st. Ova se dvojnost u poreznom sistemu razabire već na cetinskom saboru 1527. Dok se, naime, Hrvati na Cetinu ne obvezuju Ferdinandu ni na kakav porez već od njega zahtijevaju vojsku i novac, slavonsko plemstvo organizirano pod vodstvom Krste Frankapana treznije razmišlja ö trenutačnoj potrebi kraljevine. Krsto se hvali da je na saboru u Križevcima »opra vil vse, ča je pred orsag postavil: najpervo 229 Acta comitialia, ni, str. 413. Acta comitialia, HI, str. 500. 294
