ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 295
da z nova obećaše da se tuđe istira ova riz po pol dukata; drugo obećaše i deseto«. 231 Zapoljina je stranka tada slabija, i Krsto Frankapan nastoji »svom kralju« pokazati kako su slavonski velikaši spremni uplaćivati i ratni porez i desetinu. Međutim, kad Krsto pogiba, obećanje se zaboravlja i prilikom primirja koje se 1530. sklapa između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša »taxa medii floreni« nije nužna obveza. Ako je članovi sabora » bénévole et libère « plate Ludo viku Pakračkom, bit će dobro, jer se nitko ne smije primoravati na plaćanje niti se smije prijetiti plemstvu uništenjem imanja. 232 Kad se ban Ivan Karlović 1531. povodi za Krstinim primjerom, slavonski ga velikaši napadaju da zahtijeva od njih »aliquas iaaras seu dicas insolitas super regnum sue maiestatis«; ali se ban Ivan zbog toga mnogo ne uzbuđuje. Piše Kocijanu neka samo pričaju. Ta, plemići između Save 1 Kupe sami su obećali da će platiti od svakog kmeta, i to za poslanike vladaru i za straže. Uostalom, neki velikaši, kao Ungnad (iz Samobora), uopće nisu ništa platili! On je jedva namolio od Ludovika Pakračkog i Franje Bacana pripomoć i utjerao je 600 forinti. 233 Tek kad se 1536. sprema insurekcija, plemstvo priznaje da polovica forinta nije dovoljna da se pokriju troškovi i zato neka se ubire »unus florenus integer a miseris plebeis et nobilibus vnius sessionis«. Od takva plaćanja ne smiju, prema mišljenju članova sabora, biti oproštena ni duhovna lica. Subsidij valja platiti u roku od 15 dana i tko ne plati, bit će globljen. 234 Bilo je, dakako, slavonskih velikaša koji su takvo sveopće oporezivanje smatrali zloupotrebom nekih svojih kolega. Smatralo se da je to djelo zagrebačkog biskupa Šimuna Erdeda i nekih njegovih ljudi. Nečuveno je da se uz kmetove oporezuju i inkvilini, zatim gornjaci i jadne »filarke« (prodavačice na trgu), kao i plemići jednoselci i svećenstvo. Nikad nijedan vladar nije zahtijevao takvu taksu. 235 Ne obazirući se mnogo na otpor plemstva, Ferdinand ipak šalje u Slavoniju svog dikatora, ali i on se ne nada nekom uspjehu. Ferdinand upozorava plemstvo da šalje dikatora i da nađu način da se subsidij, kojim treba platiti plaćenike, doista plati. I premda i novi križevački sabor donosi odluku o trenutačnoj uplati »pomoći« u visini od 1 forinta, 236 Ferdinand predbacuje nakon sabora plemstvu da već 4 godine nije ništa platilo u ime takse ili subsidija. 237 Detaljna uputa koju još iste godine dobivaju dvojica novih Ferdinandovih dikatora 238 pokazuje da se vladar prerano uzradovao uspjehu/ On zahtijeva od dikatora da pregledaju svako selo i posebno sve podložnike, pa ako ustreba neka pozovu njegova krajiškog zapovjednika i banove. Treba osobito paziti, nastavlja u uputi, da velikaši i plemići ne bi diku iz nekih sela zadržali sami za sebe. Poznati križevački sabor 1538. spreman je na najveće žrtve. Već u prvom članku članovi sabora daju »najsvetijem kraljevskom veličanstvu, našem naj milosti vi j em gospodaru«, subsidij od 2 forinta i, štaviše, dopuštaju vladaru da prema potrebi ponovo oporezuje kraljevstvo (ut 231 Acta comitialia, I, str. 118. 232 Acta comitialia, I, str. 264. 131 Acta comitialia, I, str. 285. 234 Acta comitialia, I, str. 355. 235 A cta comitialia, I, str. 358—359. Acta comitialia, II. str. 32. m Acta comitialia, II, str. 37. «» Acta comitialia, II, str. 123—125. 295
