ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 275
Ivan Lenković, kome je tih godina povjereno zapovjedništvo nad Krajinama, spreman je sve učiniti za obranu, i zato zove bana Petra Erdeda na sastanak, ali mjere koje će 1558. predložiti tako su »korjenite« da se većina hrvatskih velikaša ne odaziva banovu pozivu na sabor. Knez Stjepan Blagajski je unaprijed bio upozoren »da će nam to spravišće sim kruto dožgati«, kako banu piše njegov kolega knez Nikola Frankapan, i zato neće doći. 112 Pa premda i sam knez Nikola vidi »spravišću veliku potribu, da bi nam ki godi red učinili med sobom, da se skupa branimo što moremo, da tako ova nevolna zemla prez redä ne gine«, ipak ni on ne dolazi na sabor. I knez Nikola Zrinski ispričava se što neće doći na sabor u Steničnjak. 113 Njihova »abstinencia« postaje ' razumljiva kad pročitamo iz saborskog zapisnika što se u Steničnjaku . vijećalo. Naime, na saboru je donjjeta kraljevska zapovijed o rušenju p] Zrina, Slunja (utvrde i varoši), Komogovine, Prekovrškog, Gradeca i ' Svinjice, koju staleži nisu bili spremni poslušati. 114 Regnikole upozoravaju sa sabora vladara kako se već sto godina bore protiv Turaka žrtvujući sve što imaju, pa neka on sada preuzme ove utvrde koje želi da se sruše. Uostalom, neka pogleda na njihovu krvavu borbu protiv Turaka i vjernost prema sebi i neka izvrši svoja obećanja postavivši na Krajinama sigurne straže. Kako je u Steničnjaku skupljeno hrvatsko plemstvo — to je posljednji hrvatski sabor! — članovi sabora zamjeraju Ferdinandu i to što se brine samo za »arces finitimas regni Hungarie et Sclauonie«, tj. za Križevac, Ivanić, Koprivnicu, Sv. Juraj (Đurđevac), Baboču i Siget, koje je pretfzeo, a zapušta hrvatske utvrde, premda su one »clipeus« drugim narodima. Nadoknađujući vladarev nemar, sabor stvara zaključak o posebnom utvrđivanju nekih utvrda u Hrvatskoj (Krupe, Tržca, Slunja, Otoka i Buševića) i o postavljanju straža (excubias siue vigilis vulgo ztrasa vocatis) na 18 mjesta po Hrvatskoj. 115 Krajiški zapovjednik Ivan Lenković, doduše, prosvjeduje protiv saborskog zaključka, 116 ali regnikole ipak ostaju pri svom mišljenju. Ban javlja vladaru da. će se plemstvo radije raseliti nego da odustane od svojih namjera. Oni su vjerni službenici kraljevi, ali neće dopustiti da njihovi kmetovi ruše vlastite utvrde. 117 Lenković pokušava zatim da na drugi način »zaštiti« Hrvatsku krajinu. Kako je zapazio da »valida multitudo rusticorum Croaticorum ex ipsis confiniis Croaticis in dies alio aufugare non "\ cessât et sic confinia ipsa desolacioni ingruentur«, 118 predlaže banu da javno proglasi zabranu iseljavanja. Uhvate li postavljene straže na prijelazima nekog u bijegu, neka ga na prvo drvo objese, a djecu i žene potope! Dakako, takvim se mjerama Hrvatska krajina teško mogla zaštititi. Kako je vladaru na neki način najavljen neposluh, za koji su iV velikaši mogli očekivati kaznu, jer su skloni, kako se pričalo na saboru, voditi pregovore s Turcima, 119 plemstvo se posvećuje poslovima oko utvrđivanja hrvatskih utvrda. Na spomenutom se saboru vrlo detaljno 112 Acta comitialia, III. str. 17. 113 Acta comitialia, III, str. 17—18. 114 Acta comitialia, III, str. 22. 115 Acta comitialia, III, str. 25—26. 116 Acta comitialia, III, str. 27—28. 117 Acta comitialia, III, str. 30. 118 Acta comitialia, III, str. 53. >" Acta comitialia, III, str. 57. 275
