ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 274

menuto, neprestano mijenja, i do osnutka Karlovca, tj. do osamdesetih godina XVI st., broj vladarevih utvrda neprestano raste. Kralj je najprije ulagao sredstva u utvrđivanje slavonskih tvrđava. Kad 1554. Ivan Ungnad kao kraljev savjetnik i komisar te »rerum bellicarum capitaneus generalis« prelazi čitavim krajiškim područjem, predlaže na saboru najhitnije poslove: treba što prije završiti sisačku utvrdu (zagrebačkog kaptola), popraviti ivaničku utvrdu i svršiti križevačku. Koprivnicu, Sv. Juraj (Đurđevac) i Prodavić (Virje), za koje je Ferdinand već žrtvovao mnogo sredstava, treba također završiti. Isto vrijedi za Kostajnicu, Novigrad, Gradec, Ludbreg »et alia castra finitima, que hactenus non exiguis impensis regie maiestatis reparata fuere, nunc vero plane desolate existunt«.

109 Ungnad već tada predlaže staležima da se u Dalmaciji, Hrvatskoj ili Slavoniji podigne neka utvrda koja bi služila kao stalno sjedište u vrijeme rata vojnicima »ex Germania et aliis regnis et prouinciis«, a bila bi dobro opskrbljena ratnom municijom i potrebnom hranom. Smatra da bi se jedino iz takvih utvrda moglo uspješno boriti protiv neprijatelja. No što se tiče dovoza drva za utvrde već se tada pokazuju nepremostive poteškoće. Staleži, doduše, obećavaju, ali se ništa ne izvršava. Dakako, za najveći dio utvrda brine se sam sabor. Prije svega, crkvene utvrde u Pokuplju — Sisak, Pokuplje, Hrastovica, Petrinja i Gradec — ostaju na brizi stanovnicima između Save i Kupe. Utvrde Prekovrški i Zrin utvrđuju koloni iz Vranograča i Podzvizda, a Blinju podložnici topuskog opata. Briga o utvrdi Svinjici »in confinibus Croacie« povjerena je od 1557. banu Petru Erdedu. Drežnik, Modrušu, Tržac i Slunj utvrđuju uglavnom frankapanski podložnici i neki plemići (Smerčkovići, Vladihovići i Klokočani).

110 Na saboru koji je određivao radnu snagu za utvrđivanje naročito se isticalo da su plemići dužni pomoći pješačkom tlakom pri utvrđivanju spomenutih utvrda. Za utvrđivanje Sturlića određeni su »nobiles de Zaversje«.

111 Urbana Bacana; Rakovec Ladislava More; Bela i Oporovec Franje Kapolnaja; Drnovec (Darnocz) i Sv. Nikola (Zenth Myklos) pokojnog Ladislava Banfa; Korog (Korogh) Baltazara Banfa; Brezovica (Berzewcze) plemića Kerećenja i Kružića; Pašcinec (Fascnyncz) Jurja Paška; Račica-Sv. Ivan (Rachyzy Zenth Isthwan) »gospodina Taha«. (Acta comitialia, II, str. 99). Vrlo zanimljiv je i popis slavonskih utvrda iz 1540. ili, točnije, oko te godine, koji je sastavljen očito za dvor, jer se uz svaku utvrdu navodi što treba s njom učiniti. Uz Savu su u tom popisu: Bijela Stijena (Feyerkew) Petra Kegle vica, koju treba srušiti ili neka je Keglević održava na svoj trošak; naprotiv, Velika Tome Nadažđa »tenenda pre omnibus, quia tantum prouentum habet, vt bene tenere possit«. za Vstilonju Petra Keglevića i njegov Novigrad ne piše ništa što treba učiniti. Ali neka se održavaju: Dijankovec zagrebačkog biskupa, Moslavina i »Zartoaskeu*« Erdeda, dok se Ivanić i Garić prepuštaju zagrebačkom biskupu, koji za njih moli pomoć. Uz Savu je još Božjakovina »gospodina Zrinskog«, koju treba srušiti. Zatim se nabrajaju »arces prope Drauum«: Jalžabet (Zenthersebetn) Ladislava More »vulcano tradetur«; Viroviticu Stjepana Banfa i Grdjevac (? Gorbonok) Franje Taha treba uzdržavati; naprotiv, Brezovica Ladislava Kerečenja »diruatur«. Djurdjevac (Zenthgyerghwara), Prodavić (Virje) i Koprivnica »Hamponis, ex prouentibus propriis teneantur«. Rasinju Ludovika Pakračkog • i Ludbreg Ivana Turoca treba također održavati. Za VaraSOTrt^Bvtn-, Vtnictr'r'siPBTrttrO

1 f| man« ne kaže se ništa. Broj »arces in medio regni« mnogo je veći i mnoge se prema prijedlogu ruše. Na primjer, Dobra Kuća Franje Sekela, Sirač, »Sthynyck« Kaštelanovića, Čakovec F. Taha, i Petrovina Ludovika Pakračkog, »Kontholcz« i »Bocha« Ladislava More. Ostalih 21 (Našice, Orahovica, Sv. Nikola, Drnovec, Voćin, Stupčanica, Bela, Pakrac, »Gorydnycza«, Krištalovec, Novigrad, Medjurić, Čazma Ladislava Mora, »Gadocz«, »Chayalowcz«, Streza, Cirkvena, Lovrečina [Zenthleryncz] Ivana Svetačkog, Dubrava, Lovrečina zagrebačkog biskupa i Krize vac) ostaju kao što su bile. Vidi Monumenta Habsburgica, III, str. 491—493. 109 Acta comitialia, II, str. 415—419. 1,0 Acta comitialia, III, str. 7. 111 Acta comitialia, III, str. 8. 274