ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 273
Ferdinand služi njegovim alodijem i vlastelinskim pravima jer je svjestan da je za uzdržavanje ratnih utvrda potrebno znatno više od vojnika. Posve je razumljivo da je Nikola u predanoj utvrdi zadržao i pravo da se njegovi podložnici slobodno kao i dotad kreću po čitavom vlastelinstvu; a i Ferdinand je dužan nadoknaditi sve štete koje bi zbog obrane utvrde nastale. Ponekad se zbog tako predanih utvrda razvija čitava bitka između vladara i nezadovoljnog plemstva. Tako je Vuk Frankapan Brinjski zahtijevao od Ferdinanda natrag Brinje — koje je još u XV st. vrlo važna utvrda u senjskoj kapetaniji — tvrdeći da će ga on braniti bolje i s manje troškova nego sam vladar. 103 Premda mu Ferdinand odgovara da će dobiti grad natrag kad nastanu mirnija vremena, 104 vraća mu ga ' odmah, sigurno požalivši svoj čin. Očito je, naime, da je Vuk tražio 'utvrdu natrag zato Što je hitio da sam raspolaže vojnicima ili možda plaćama brinjske posade. Zato, čini se, brin j ska posada (uz senjsku ii otočačku) nekoliko puta moli Fei'almmda za zasluženu plaću. Ovi problemi triju posada .senjske kapetanije, odnosno Hrvatske krajine, nastali već oko 1530, vrlo jasno pokazuju da ni vladaru nije lako naći način da opskrbi i dalje uzdržava predane utvrde i posade. Jer velikaši se obično trude da vladar dobije u svoje ruke gole zidove, često ruševnih utvrda, i ponajviše ne dopuštaju da plaćeni vojnici uzimaju najpotrebniji živež s njihovih posjeda. Način na koji se 1540. pokušavala uzdržavati bihaćka kapetanija vrlo je rijedak, tako da opskrbljivanje T^T krajiških utvrda ostaje u XVI st. uglavnom neriješen problem. Naime, kad je bihaćku kapetaniju držao Ferdinandov kapetan Martin Gali, on je u kraljevo ime predao Jurju Vragoviću kastrum Sokol uz uvjet da prihodima i prirodom s tog vlastelinstva izdržava bihaćku posadu. Vragović je bio dužan sa svojim podložnicima ne samo obrađivati oranice nego i dovoziti vino u bačvama koje će sam načiniti! 105 Kako je Vragović tada varaždinski podžupan i službom je vezan u sasvim drugom kraju zemlje, sklopljeni ugovor nije ostvaren. Nato Ivan Lenković predaje Sokol Ladislavu Kerečenju, ali on dobiva utvrdu u ime duga i ne treba se brinuti za vlastelinske poslove* 106 Vladar i hrvatsko-slavonski sabor dobro su znali na koje utvrde 'treba posebno paziti. God... 1537. šalje sabor Ferdinandu popis utvrda u Hrvatskoj i Slavoniji »que indigent peditibus et pulueribus«. 107 Vrlo je značajno da tada od 16 predloženih hrvatskih utvrda samo 2 — Bihać i RipaČ — drži Ferdinand, dok su sve ostale (Krupa, Novigrad, Otok, Bušević, Cetin, Slunj, Izačić, Tržac, Drežnik, Kobasić, Gradac, Hrastovica, Kostajnica i Dubica) u rukama velikaša, plemstva ili crkve. Naprotiv, od 26 slavonskih utvrda za koje sabor moli da im se pomogne, * nijedna nije u vladarevim rukama. 108 Međutim, odnos se, kako je Spolom Monumenta Habsburgica, I, str. 273—274. m Monumenta Habsburgica, I, str. 302. los Monumenta Habsburgica, n, str. 501. »o« Monumenta Habsburgica, III, str. 364, 459, 460. Acta comitialia, II, str. 99. los ovo su »nomina castrorum in Sclauonia«: Velika »gospodina Nadažđa«; Subocka, Novigrad i Brituičeutna »plemića Svetačkih«; Rasinja i Pakrac »gospođina Zrinskog«; Bijela Stijena Keglevića; Petrovina Ludovika Pakračkog; Cakoc (? Chakoocz) i Kamengrad (Kewwar) »gospodina Taha«; Zelnjak (? Seinyak) i Sirač (Zyrch) plemića Kaštelanovića; samostan Sredice (monasterium Zerdahel) »gospodina Nadažđa«; Krištalovec gospođina Bacana; Dijankouec Petra Palfa; Dišnica »različitih plemića«; Voćin (Atnyna) Ig Arhivski vjesnik 273
