ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 269
, et consuetos census ac seruitia nequaquam grauare«. Kako Laski uopće / ne dolazi na vlastelinstvo, njegov se upravitelj brine za njega i obraća se Ferdinandu s nekoliko molbi. Među ostalim ga moli da mu pošalje tri veća topa s topovskom municijom i puščanim prahom jer ima u gradu samo 24 »manuarias pixides«. Predlaže vladaru da ne oporezuje podložnike, koji su siromašni, ratnim porezom. 80 Tu činjenicu ističemo zato da pokažemo kako se tradicija susjedgradskog posjeda kao vojničkog (* središta nastavlja premda njime upravlja i njegov je vlasnik »civil«, a ne vojničko lice. Međutim, J. Laski ne želi zadržati susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo i vraća ga vladaru jer bi novac radije uložio u neke posjede u Poljskoj. 81 Da ne bi izgubio novac vraćen Laskome, Ferdinand polovicom 1542. predaje »castra nostra Zomzedvara et Stobiza« sa svim pripadnostima, onako kako ih je držao Laski, Luki Sekelu iz Ormoža, koji je tada vrhovni slavonski tridesetničar i peču jski kapetan (consiliario nostro, supremo tricesimarum nostrarum Sclauoniensium exactori et arcis et ciuitatis nostre Quinqueecclesiensis capitaneo). 82 Ferdinand nalaže susjedgradsko-stubičkim podložnicima da Sekela priznaju za gospodara i da mu plaćaju dužna podavanja i vrše službe. No jedva je Sekel postavio ondje za upravitelja Krstu Gnojevskog, on odbija da zagrebačkom kaptolu plati dužnu desetinu, našto mu vladar nalaže da to smjesta učini. 83 Budući da Ferdinand 1547. ponavlja zapovijed, znači da Sekel, poput hrvatske i slavonske vlastele, ne dopušta desetinjanje svojih posjeda, o čemu ćemo još kasnije raspravljati. Tek potkraj 1542. utvrđeno je da će Sekel za otkup Susjedgrada i Stubice platiti nasljednicima Laskog 11.250 rajnskih forinti, a ostatak, tj. 2750 forinti vladaru. 84 Ferdinand naglašava da mu spomenute posjede zalaže »tamque (!) capitaneo —^ \t nostro eorundem castrorum et dominiorum«, obećavajući mu da ih zbog zasluga neće oduzeti idućih 8 godina. No on je dužan predane utvrde čuvati i opsrbljivati ih municijom na vlastiti trošak. Ushtjedne li, Ferdinand ima pravo uz istu svotu natrag otkupiti čitavo vlastelinstvo, ali je dužan godinu dana prije obavijestiti zakupnika. Novi je vlasnik Susjedgrada i Stubice napredovao u vojničkim 'častima, i 1549. nalazimo , ga još uvijek na Susjedgradu kao kapetana četa iz slovenskih pokra- jina u Slavoniji (gencium prouinciarum nostrarum haereditarium in Sclauonia). 85 L. Sekel je držao posjed 11 godina. Sredinom 1553. izdaje Ferdinand potvrdu da mu je Sekel vratio založena imanja »cum omnibus eorundem ingeniis bellicis, bombardis ac aliis inventariis, secundum regestum superinde conscriptum«. 86 Vladar ih nato po svojim novim komisarima predaje svom taverniku Andriji Batoru (de Bathor), koji je ujedno qt >/> i »supremus regni nostri Hungarie capitaneus«, njegovoj braći i Andriji Teufenbachu (Tewfenpaher). O jedanaestogodišnjem Batorovu »vladanju« nad vlastelinstvom nije ništa poznato, ali toliko bučnije ulazi 1564. na posjed novi vlasnik — Franjo Tah. Novi dokumenti vrlo jasno osvjetljuju «o Monumenta Habsburgica, III, str. 70—71. 81 Monumenta Habsburgica, III, str. 86, 92—93. 82 Monumenta Habsburgica, III, str. 105. 83 Monumenta Habsburgica, III, str. 110. 84 Monumenta Habsburgica, III, str. 120—121. 85 Monumenta Habsburgica, III, str. 333. 14 Monumenta Habsburgica, III, str. 458. 269
