ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 268
ili preotmu tuđa imanja. Tako, na primjer, knez Juraj Frankapan Slunjski najprije 1538. moli vladara da mu za zasluge preda Steničnjak Tome Nadažda, a kad se vladar ne odaziva njegovoj molbi, on s pomoću ostalih Frankapana i Stjepana Blagajskog jednostavno osvaja grad i zadržava ga za sebe. 70 Isto tako Petar Keglević odbija da vrati Ernuštove posjede Čakovec i Štrigovo tvrdeći da mu pripadaju po ženskoj lozi. U doba seljačke bune pojavljuje se na saboru tužba Krste Grubara kome je Krsto Ungnad sa svojim kmetovima oteo Samobor. 71 Poznata je također borba između Sekela i Keglevića za Krapinu, koju je poticao i vladar. — Smatram da je Ferdinandova i Maksimilijanova trgovina vlastelinstvima u Slavoniji jedan od uzroka Gregorićeve i Gupčeve seljačke bune. To se posebno odnosi na susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo, kojim se trguje od Ferdinandova dolaska na prijestolje. 72 Ferdinand trguje vlastelinstvom zato da se riješi svojih vjerovnika, tako da imanje dolazi uvijek u ruke njegovih dužnika. Već 1537. šalje Ludovik Ljudevitu PakračkojnfPekri), »gencium nostrarum leuis armature capitaneo«, svoje poslanike s upitom pod kojim će uvjetima prihvatiti bansku čast, našto on, među ostalim, zahtijeva kao »vječni poklon« utvrdu Susjedgrad i kaštel Stubicu, koje će sam bez vladara — osvojiti. 73 U to vrijeme drži utvrdu Stjepan Dešhaz (Deshazy), koji se koleba između Ferdinanda i Zapolje. Susjedgrad je tada utvrđen i opskrbljen ratnim oružjem, i Dešhaz se brine za njega kao i za svaku drugu krajišku utvrdu (1537 i obraća se vrhovnom zapovjedniku Kocijanu s molbom da mu pošalju * barut jer »castra nostra sew domos esse in confinibus«; on je gotovo sav puščahi prah potrošio na straže). 74 Nakon smrti Stjepana Dešhaza posjedi dolaze u Ferdinandove ruke, 73 našto ih on namjerava predati najprije Pavlu Bakicu, 76 ali odustaje od te namjere i nagrađuje radije Ivana Kocijana, koji je tada »supremus regni nostri Hungarie capitaneus«. 77 Tako posjed dobiva opet jedan — vojnik! Kocijan je doista uveden u posjed, jer na saboru u Dubravi (1537) predaje molbu da bude primljen među članove sabora, regnikole, i to »propter arcem Zomzedvara illique pertinentia«. Premda obećaje slavonskom plemstvu da će s njim dijeliti dobro i zlo, molba mu je odbijena. 78 Treba s obzirom na kasniji razvitak istaći da se Kocijan povezao za Zrinskima i da je, kao i oni, u 1538. sam sa svojih posjeda ubrao diku. Kad su Zrinski dali ubiti Kocijana, Ferdinand ponovo raspolaže sa Susjedgradom i Stubicom i zalaže ih svom vijećniku Jeronimu Laskom. 79 Njemu je vladar dužan 14.000 forinti, i zato smije za 9.000 forinti držati spomenute posjede tako dugo dok mu mjesto njih ne dodijeli neka druga dobra. Laski će biti dužan upravljati tim posjedima »sufficienti et decenti custodia et munitione, propriis tarnen sumptibus et expensis prouidere«. Međutim, ne smije »colonos et subditos contra equitatem » Monumenta Habsburgica, II, str. 415. i III, str. 117. « Acta comitialia, III, str. 165. 71 Vidi darovnice Iz 1534, 1535. i 1537. u bilj. 67. 73 Acta comitialia, II, str. 7. ">* Monumenta Habsburgica, I, str. 364; II, str. 3—4, 24, 25—26. ^ G. 1534. drži Dešhazove posjede kao kraljevski komisar Petar Keglević. 7 « Monumenta Habsburgica, II, str. 262. 77 Monumenta Habsburgica, II, str. 303. 78 Acta comitialia, II, str. 186. 79 Monumenta Habsburgica, II, str. 515. 268
