ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 256
r nanda i Zapolje ne dopušta da se hrvatski i slavonski velikaši odupru Tur. cima. Ali, velikaši vrlo dobro shvaćaju situaciju i ucjenjuju suparnike doÇ puštajući im da ih kupuju. Tako i ono malo sredstava koja novi vladari žele » f uložiti u obranu svršavaju u džepovima kupljenih banova, a hrvatske t i slavonske utvrde padaju u ruke Turaka. Već u proljeće 1527. mora se Obrovac — izvanredno važno mjesto na ušću Zrmanje — predati zato što zapovjednik utvrde i grada knez Jurko Posedarski ima još samo 25 ljudi. 10 Ferdinad, doduše, poziva nato hrvatsko plemstvo da mu preda svoje utvrde, ali jevjerojatno i sajm svjestaji da ih ne bi imao čime î braniti. Kako se Turcima nrtko ne supTötstavlja, padaju doskora pos- " ljednji gradovi u Krbavi (Udbina, Komić i Mrsinj), a iduće je godine u njihovim rukama i jajačka banovina. U Jajcu je dočekalo Turke svega 10 vojnika. Međutim, ni taj teški gubitak ne smanjuje smutnje u Slavoniji. Zapoljina je stranka, doduše, smrću Krste Frankapana — koji je bio »tutor protectorque« Slavonije — (još 27. IX 1527. Krsto pogiba pod Varaždinom) — znatno oslabljena, no obnovljena borba između Zapolje i Ferdinanda omogućava Sulejmanu II provalu sve do Beča. Unatoč tako teškoj situaciji Ferdinand nakon smrti bana Ivana Karlovića imenuje kninskog biskupa Andriju Tuškanića kao banskog namjesnika, a Zapolja postavlja za svog bana zagrebačkog biskupa Strnima Erdeda. Tako se na neki način produžavaju suparničke borbe, koje potkraj trećeg desetljeća dovode do daljih, vrlo velikih teritorijalnih gubitaka. Kobno je bilo to što je to razdoblje Sulejmanovih osvajanja. Pošto je 1532. uzaludno podsjedao Kiseg, koji je uspješno branio Nikola Jurišić, zadovoljio se na povratku pljačkanjem Podravine i Slavonije. Međutim, u Hrvatskoj se prilike još uvijek ne sređuju jer nema bana. Drugim riječima, znači, nema banskog banderija ni banske jurisdikcije. Petar Keglević zauzima najzad 1533. bansku stolicu, ali njega neće priznati hrvatski velikaši. Stoga nije slučajno da se na saborima pojavljuju prvi sukobi između plemstva i velikaša i da cjelokupno plemstvo ne vidi ^ razlog zbog kojega bi privatne poslove pretpostavilo općoj koristi. Sa- \ 1 borske su predstavke vladaru pune zahtjevana izvrši obećane obveze i ' imenuje banove, ali Ferdinand ima i prečih poslova. Sulejman, naprotiv, \ iskorištava Ferdinandov »nemar«.Kako Hrvatskoj i Slavoniji nema ni vrhovnog kapetana, bosanski sandžak Husref-beg provaljuje u požešku županiju, zauzima je zajedno s gradom Požegom (1536). Iduće godine pada u turske ruke i Klis. Ferdinand šalje nato u Slavoniju Ivana Kocijana (Catzianer) kao vrhovnog vojskovođu i vojsku iz nasljednih zemalja, ali se tursko napredovanje ne može zaustaviti. Križevački sabori 1537. i 1538. spremni su na najveće žrtve, no čini se da mnoga obećanja nisu ostvarena. Kocijanova vojna potpuni je slom. Glavni zapovjednici bježe s bojnog polja prije nego što dolazi do sukoba. Slavonski sabor šalje na Ferdinandov zahtjev svoje poslanike u Grac, a oni iskorištavaju priliku da vladaru prikažu teško stanje svoje zemlje i predlože mjere koje bi dovele do poboljšanja. Prije svega, neka se Ferdinand pomiri sa svojim protivnicima, posebno sa Zapoljom, jer mu vojska koju šalje protiv njega treba za borbu protiv Turaka. Ako pođe poput nekadašnjih 10 Budući da čitavo ovo poglavlje treba samo da pokaže u osnovnim crtama teritorijalne promjene, ne zadržavam se u ovom kratkom pregledu ni na literaturi ni na izvorima. Čitalac će lako naći znatno opširniji opis turskih osvajanja u; V. Klaić, Povjest Hrvata, V, str. 56. i đ. ili: isti, n. dj., VI, str. 3—6. 256
