ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 110
Ravella. Dosad su u XIII st. bili poznati: Mauro Rogadeo iz Ravella, koji je u Dubrovniku kupovao robinje od 1281. do 1283, opskrbljivao grad žitom iz Apulije 1281—1282. i bavio se novčarskim poslovima u to doba; zatim Jordanus Papici de Ravello, koji 1283. nabavlja roblje u Dubrovniku. 2 Dok. br. 35. uklapa se u nabavu žita u Apuliji. Trgovac Priavallus Buccucius iz Genove prodao je dubrovačkoj općini žita u vrijednosti 1.739 mletačkih groša i 15 parvula. On 28. I 1293. opunomoćuje jednog građanina iz Barija da utjera 300 mletačkih solida od tog iznosa duga dubrovačke općine. Ovo je prvi slučaj da se u dubrovačkoj trgovini XIII st. pojavljuje Đenovljanin. Dok. br. 36. nadovezuje se ha prethodni. Spomenuti Priavallus Buccucius de Marino iz Genove obvezuje se 28. I 1293. Dubrovčaninu Nikoli de Martinussu, trgovcu, u prisutnosti Nikole Pipera, sina pok. Risna de Pipera iz Barija, kao jamcu, da će mu do prve korizme isplatiti dug od 626 solida groša i 8 dinara. Dug će vratiti na taj način što će dubrovačka općina, koja duguje Priavallusu 1739 srebrnih dinara groša zbog prodanih živežnih namirnica, isplatiti njegov dug Nikoli de Martinussu. Dokument je, između ostalog, interesantan i zbog toga što se kao Priavallusov ortak spominje Nikola Piper, zacijelo podrijetlom iz Risna, jedan od predaka poznatih Pipera u Crnoj Gori. 3 Osim toga, Priavallusovi ortaci su neki trgovci iz Firenze. Dubrovačke trgovačke veze proširuju se, dakle, i na firentinske trgovce. To je svakako novost za XIII st. Dosad se, naime, prema poznatim podacima nisu u djelokrugu dubrovačke trgovine spominjali i trgovci iz tog grada. Dok. br. 37. Arbitrarni suci u Dubrovniku presuđuju u listopadu 1294. u sporu između Višnje, žene pok. Grubeše iz Lastova, i Dragomila Dobroevića iz Lastova. Višnja tuži Dragomila da drži njen komad zemlje i Vinograda i zahtijeva da joj to vrati. Dragomu se brani damu je sporni komad zemlje i vinograda dao njen pok. muž Grubeša zato da ga he prijavi knezu zbog neke krađe. Dovedeni svjedoci potvrdili su njegovu izjavu. Suci su dosudili spornu zemlju i vinograd Dragomilu. Važnost isprave je u tome što, makar i s te strane, osvjetljava mälo poznate prilike na Lastovu u XIII stoljeću. Dok. br. 38. Ostaci isprave iz listopada 1296. Njena desna strana je uništena. Sadržaj se teško može razabrati. Odnosi se zacijelo na određivanje uprave nad nekom crkvom. Dok. br. 39. Mlečanin Marin Badoarije bio je tri puta dubrovački knez: 1292—1294, 1297—1299. i 1303—1305. treći put. 4 U njegovo doba izbio je neki spor između dubrovačkog, nadbiskupa i njegova klera s dubrovačkom općinom zbog neke kuće Biloja de Crive. Isprava (hirograf) uništena je taninom, pa je gotovo nečitljiva. U ispravi së spominje kao svjedok Teodor Crossi. On se javlja u izvorima od g. 1295. 5 Budući 2 J. Lučić,, Pomorsko-trgovačke veze Dubrovnika i Italije u Xill stoljeću, »Pomorski Zbornik«, 6, 1967, 461—466. 3 Neki Bartholomeus Pipéri de Trano javlja se 1301. u Traniju <F. Nitti de Vito, Le pergamene di S. Nicola di Bari, periodo Angioino (1266—1309), Trani 1936, u Codice diplomatico barese XIII, str. 167). Po oznaci »de Trano« nije sigurno da li se tamo rodio ili privremeno boravi. Moglo bi se ipak zaključiti da se neki ogranak Pipera nastanio u Italiji. - ' • 4 P. Pisani, Num Ragusini ab omni iure Veneto a saec. X usque ad saee. XIV immunes fuerint, Paris 1893, str. 63—66. 5 Mahnken, n. dj., tabla XIV. f. .. . ' 110