ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 111

da u ispravi nema datuma, datirat ćemo je zbog Teodora Crossija u drugo razdoblje kneževanja Marina Badoarija (1297—1299). U ispravi se spominje i Teodor Bodacie. Dosad on kao pripadnik tog roda nije bio poznat u genealogiji Bodacia. Dok. br. 40. Zapis o primljenom mirazu. Stjepan, pok. Desislava de Pobrata iz Lopuda, izjavljuje 21. srpnja 1299. da je primio po dubrovačkom običaju u ime miraza svoje žene Tihoslave, kćeri pok. Racka Scriciisa, njen dio vinograda i zemlje na Lopudu i drvenu kuću na tom otoku. Dok. br. 41. Dubrovački građani Martin Senacie, Vito de Lamp(r)i i Senja de Çaua nisu na vrijeme vratili 49 ankonskih libara Bonecasi Agrificie iz Ankone. Zbog toga načelnik Ankone posreduje kod dubrovačke općine da dužnici namire dug. Ukoliko to ne učine, morat će se postupiti po odredbama ankonskog statuta. Na poleđini pisma napisan je mlađom rukom talijanskim jezikom regest, koji nije točan. Dok. br. 42. Načelnik Ankone urgira da Dubrovčanin Tefla Bodacia vrati ankonskom građaninu Petru Blanceu ili njegovu opunomoćeniku stvari koje mu je Petrov otac povjerio. Ako Todor to ne uradi, ankonska općina postupit će prema svom statutu. Pismo nije datirano. Pomoć u datiranju mogao bi pružiti podatak spominjanja Arduina, ankonskog načelnika, kad bi se znalo vrijeme njegova mandata. Na poleđini pisma mlađom rukom napisan je regest na talijanskom jeziku, koji nije točan. Petar Blance nije iz Riminija (di Arimino), nego iz Ankone. Dok. br. 43. Dokument je toliko uništen da se ne samo ne može datirati nego ni znati o čemu se zapravo radi. Ne spominje se nijedan događaj ni osoba koji bi mogli dati barem neku okosnicu datiranju. Taj fragmentarni ostatak zacijelo je nacrt nekog trgovačkog ugovora između Dubrovnika i Ankone. Prema rukopisu može se datirati na kraj XIII ili početak XIV stoljeća. 111